Moja prica - Zasto volim Dinamo Zagreb!? Pratim zonu al rijetko pišem ali ovdje bi mogao nekako započet veci angažman.
Prva utakmica voljenog kluba Dinamo Fulham 2002. Tada 10godišnjak s ocem koji me poveo na utakmicu,tribina zapad dolje,kupljena zastava dinamova ona prepoznatljiva gdje je dole u čošku pisalo forever blue i u kutovima mali grbovi dinama...utakmice se toliko i ne sjecam ali mi je nekako utisnuto u memoriju ljudi oko stadiona svi u dresovima šalovima i nekako me se to dojmilo najviše,pored par utakmica od repke izmedju te godine do 2006 dolazi utakmica proslave naslova prvaka,protivnika svi znamo i strijelca...atmosfera vrhunska,sjecam se hrpe maica zg prvaci u rukama tate ujaka i strica za nas sve koji smo isli, koreografija i navijanje( čak sam u trenutku kad su boysi pjevali ajmo svi purgeri moji mislio da je izbila šora jer tada nisam znao da je to dio njihovog repertoara) i tu je počela ljubav koja danas traje i iz dana u dan je sve veća...od utakmice sa Auxerrom u kojoj nisam pogledao mozda 5 minuta utakmice jer sam 85 minuta zurio u sjevernu tribinu i tada sam znao da cu i ja jednog dana ic na sjever bodrit svoj dinamo... prva tekma na sjeveru kup utakmica protiv hajduka 2008 sam shvatio kako je to strasno navijat za dinamo 90 minuta bez prestanka...bezbroj tekmi i putovanja i govorenja nekih ljudi kak ti se da ic trosit novce i ludovat kad ce te to pustiti su mi samo davale snagu i inat da jos vise idem na dinamo...svaku priliku koristim da bodrim svoj klub jer to je ljubav koja ne moze proc...od slicica ,,izrezivanja grbova dinama iz novina,casopisa,skupljanja postera ,svakog dresa koji je novi izasao do toga da sa svojom ekipom krenem intenzivno bodrit dinamo je postepeno ucinilo da dinamo volim vise nego ista... tako da od prve tekme na Maksimiru 2002 do zadnjeg odlaska na pripreme u Rovinj neki dan,Dinamo je jednostavno način života i ljubav, tko ne moze shvatiti ne mora,njegov problem pozdrav svim dinamovcima