Jučer prvi put bio na onom okupljanju kod HNK. Ima tamo svega. Od alternativaca i ustašluka do prosječnih ljudi i ljudi za koje se zapitaš kaj rade od svog života... Ali jednostavno kad učiš, a ekipa te pozove, nemaš puno izbora nego ne otić. :smile:

Kriva tema, nisam vidio. Prebacite.

Presica u 13 na Osijekovom facebooku

Bodanci igraju dobro. Kontroliraju Italiju u Firenzi. Hodžić igra širokog target mana na krilu. Ko Mandžo u Juveu 2017. Nebi nikad reko da bise Hodžić snašao na krilnoj poziciji, al je.

lijepa priča, neovisno jesu prvi ili zadnji.

evo, u našem kontekstu - slaven belupo — Kwedi

Kako ja mogu biti lijepa priča ako sam zadnji?

Lijepa priča je subjektivan pojam. Svakome je nešto drugo. Za mene je to "rezultatski overachievement" bezo obzira kako postignut.

Čemu toliko mržnje prema Losu??

Kud 2 tjedna prije tekme?

Nisam probao to.

Čisto iz znatiželje? Jel neko ovdje jede bijeli dio bučinoh koštice? Svi kad me vide da jedem vanjski dio, začude se... Jesam ja jedina budala koji ne čisti te koštice?

Ferencvaros ko njih

Zadnji pasus.


Prv izjava 27.10.2019. Dinamo-Osijek 1:0 13. Kolo
Druga izjava 09.02.2020 Dinamo-Gorica 2:0 21. Kolo

Osijek pravu šansu nije imao.... Mi smo pali, neznamo izač kad nas se pritisne. Fali Moro....

I Bjelica je igro s rombom par puta u ligi i to uspješno kolko se sječam.

Što smo vidjeli od Dinama protiv CFR Cluja?

Dinamo Zagreb je ušao u treće pretkolo kvalifikacija za Ligu Prvaka, to je najvažnije i za navijače i za financijsku pozadinu kluba. Unatoč tomu, vjerujem da mnogi neće biti zadovoljni predstavom koju je Dinamo izveo u transilvanijskoj prijestolnici.

Glavna riječ kojom bi opisao Modre je OPREZNOST, iscrpna opreznost koja je, mora se reći, donekle i opravdana. Iz zagrebačkog kluba zadnjih tjedana smo slušali o Cluju kao neugodnom protivniku koji je držao Sevillu u neizvjesnosti, koji je izrazito iskusan i jak u skoku. Sve to se pokazalo istinitim, ali ne mogu se oteti dojmu da su same te izjave bile dijelom uzrok ovakve „meh“ izvedbe. Dinamo je izišao na teren s namjerom da prepusti igru domaćinu i bude podređena ekipa. Ponavljam, to ne mora biti nužno loša ideja, ali Cluj doista nije pokazao ništa čega bi se sudionik Lige Prvaka trebao bojati.

Ostavimo praznu priču pozadi i pogledajmo što se točno dogodilo.




Dinamo je igrao s 3 veznjaka gdje je Ademi imao ulogu korektora u sredini iza više napadački orijentiranih Ademija i Ivanušeca, ispred njih su na krilima bili Oršić i Majer, s tim da je Lovro Majer zauzimao desni half-space što više odgovara njegovoj igri dok je širinu na desnoj strani davao Stojanović. U vrhu napada je bio Gavranović koji se sinoć nije snašao, ne svojom krivnjom, nego zbog konteksta u kojem se našao, no o tom malo kasnije. Stoperski par su činili senatori, Dilaver i Theophile, dok je lijevog beka igrao Marin Leovac s puno manje napadačke slobode uzrokovane pozicioniranjem Oršića i manjkom ambicije Dinama da napada s velikim brojem igrača.



Rumunji su ušli u utakmicu sa suprotnom idejom od Zagrepčana, Petrescu je ekipu postavio u visoki presing, napadao je s velikim brojem igrača uključujući i bekove Camoru i Burca. Takva odluka rumunjskog stručnjaka je uistinu bila dobra s obzirom da Dinamo nije navikao igrati protiv takvih ekipa, što je sinoć bilo vrlo zorno prikazano. Dinamo je cijelu utakmicu muku mučio s iznošenjem lopte u svom posjedu.



Dilaver, Theophile i Livaković jednostavno nisu pronalazili rješenje za taj visoki blok Cluja i vrlo jasno je bilo i zašto. Dinamovom kadru nedostaje igrač i uloga koju je imao Nikola Moro, i to se vidi upravo na ovakvim primjerima gdje nakon dva-tri dodavanja na relaciji stoperi-golman prilikom kvalitetnog pritiska Dinamu ne preostaje ništa drugo nego izbiti loptu na sredinu terena na kojoj je meta bio Mario Gavranović – napadač koji unatoč mnogim kvalitetama nije duel igrač, uostalom kako bi i bio kad je visok 175 cm. Na ovaj način Dinamo je bio pod stalnom pritiskom jer Ademi jednostavno nije taj igrač koji će doći po loptu ili driblingom relaksirati prvu fazu distribucije lopte. Kapetan Dinama je posljednje dvije sezone bio prava osmica koja energijom i ulascima iz drugog plana penetrira obrane i često zabija golove, prijenos lopte i pomoć stoperima je bio zadatak Nikole More. Nemogućnost efikasnog izlaska iz svoje polovice također je, uz lošu reakciju Livakovića, uzrok prvog pogotka Cluja budući da je do udarca došlo presijecanjem okomite lopte na Dinamovoj polovici.


Druga opcija je bila okomita lopta prema Gojaku, Ivanušecu ili Majeru. Ove situacije su često bile i najbolja opcija budući da sva trojica mogu zadržati loptu, okrenuti se i pametno odigrati prema naprijed. Vrlo često je Dinamo na ovaj način otvarao prostor iza leđa rumunjske obrane posebno na Oršićevoj strani gdje često Cluj upadao u klopku Dinama koji je iskorištavao prostor iza bekova Cluja koji su odlazili visoko što Mislavu Oršiću i Luki Ivanušecu dolazi kao budali šamar. Upravo ovako je Dinamo dolazio do rijetkih prilika, kažem rijetkih jer okomite lopte o kojima sam pričao dolaze vrlo rijetko budući da ih je jako teško odigrati točno, posebno zato što ni Dilaver ni Theophile nisu izgledali pretjerano samopouzdano s loptom u nogama. Unatoč tomu upravo kombiniranjem po desnoj strani se otvorio taj prostor iza beka Cluja u kojeg je utrčao Luka Ivanušec i stvorio priliku iz koje je Gojak postigao prvi pogodak nakon odbijanca. Vidljivo na slici ispod.



Ovdje valja spomenuti još jednu ključnu stvar sinoć, a to su reakcije vratara Cluja Cristiana Balgradeana koji je u 3 navrata nakon obrane odbijao loptu ravno u noge Dinamovim igračima, dva puta je primio pogodak, a jednom Kastrati promašio zicer.

Rumunjski prvak bio je dominantan u posjedu i problematičan u presingu, ali je ustvari ostavio dosta mlak dojam, bez posebnog talenta u napadu, bez zanimljivih rješenja u zadnjoj trećini i bez ideje kako pobijediti ekipu s igračem manje kod kuće. Teško su prolazili kroz podosta nisko i oprezno postavljeni 4-1-4-1 (kasnije 4-4-1) blok Dinama, s gustom sredinom, duplanjem bokova i kvalitetnim izlascima stopera na okomite lopte Cluja. Najproblematičniji obrambeni dio za Dinamo je bila skok igra i prekidi, dakle gotovo svaki prekid ili ubačaj u 16 metara uzrokovao je pomutnju, uzrokovao je nekolicinu prilika, crveni karton + jedanaesterac i pogodak u sudačkoj nadoknadi.



Zanimljivo da je taj pogodak u sudačkoj nadoknadi Gabriela Debeljuha bio posljedica vjerojatno jedinog višeg izlaska Marina Leovca na cijeloj utakmici, što potkrjepljuje Mamićevu opreznost na lijevoj strani koju eto Leovac nije ispoštovao do posljednje sekunde.

Bez obzira na taj primljeni pogodak u 92. minuti, Dinamo je u zadnjoj trećini utakmice i produžetcima bio bolja momčad i s igračem manje. Zašto? Vrlo jednostavno, igra na duge lopte je postala smislena ulaskom jednog od najboljih duel igrača na hrvatskim travnjacima ikada - Brune Petkovića, koji je apsolutno dominirao zračnim prometom na polovici Cluja. Ekstremna okomitost Dinama nije više bila prisiljena od strane protivnika nego je postala smisao igre, Livaković se na praznom Dr. Constantin Rădulescu Stadionu dovikivao s Petkovićem o mjestu na kojem želi da mu lansira loptu. Petkova individualna kvaliteta došla je do izražaja i kod lopte koja je otključala obranu za drugi pogodak Dinama, naravno nakon odbijanja lopte od Balgradeana.

Dinamo je odigrao, rekao bih, odlične produžetke uzimajući u obzir dosta šokantno primanje gola u sudačkoj nadoknadi, igrača manje i polet koji se mogao dogoditi rumunjskoj momčadi. Odigrano je vrlo pametno, s čak nekoliko prilika, u niskom bloku sa svih 10 igrača na 40 metara od gola jer realno drugačije bi bilo vrlo teško i iscrpljujuće za odraditi.

Kazneni udarci su također ulijevali povjerenje unatoč promašaju Gojaka, mislim, samo pogledajte mirnoću dečka koji je 2002. godište i vrlo je jasno da su se imali pod kontrolom, bez obzira na šalabahter vratara Cluja. Zanimljivo da Petrescu nikada u karijeri nije pobijedio u kaznenim udarcima, što puno govori manjku pripreme koji mlađi treneri nikad ne bi propustili.

Sve u svemu Dinamo je pobijedio vrlo dobro i iskusnog protivnika (prosjek godina - 31), čiji rezultati govore sami za sebe, ali bila je očita razlika u individualnoj kvaliteti. Rumunjska liga jednostavno nema igrače poput Petkovića, Oršića ili Livakovića, to se pokazalo sinoć. Dinamo može bit zadovoljan nekim aspektima i samim rezultatom, te imati nadu da će ova momčad nastaviti rasti ove sezone, naravno nadamo se da to neće trajati predugo.

Kopirano sa: https://www.reddit.com/r/BWTactic/comments/ii3xmb/%C5%A1to_smo_vidjeli_od_dinama_protiv_cfr_cluja/