Dobro je to bilo, prosjek. Majer i Mubandje najbolji danas. Imponira defanzivna stabilnost. Šutalo na beku prvo poluvremenu slabo prema naprijed. Špikić slabo..

Da

NA RUBU LIGE PRVAKA


Prije nekoliko godina u Austriji se održavao edukacijski seminar na kojemu je glavni govornik bio Michael Niemeyer, glavni analitičar u Bayernu od 2011. godine. Osim tehničkog dijela, glavna stvar o kojoj je pričao svodila se na to kako je glavna poveznica koja veže Juppa Heynckesa, Pepa Guardiolu i Carla Ancelottija zadovoljstvo kada im na sastanku stožera nema što posebno ‘prijaviti’. Svaki od njih je veliki trener sa svojim specifičnim stilom nogometa i sa svojim posebnim zahtjevima, ali svaki od njih je tu ‘malu’ pobjedu shvaćao kao vlastiti uspjeh.

U suštini, rutina u pobjedi je kompliment i treneru i igračima. Ona je indikator da je momčad napredovala na razinu na kojoj ne mora odigrati ništa posebno ali svejedno ima toliko stabilnosti da kontrolira utakmicu što i jest poanta trenerskog rada na pripremi.

Dinamo nije ni blizu Bayernove razine, ali je na razini da utakmice poput ove s Legijom može rješavati rutinski. Ista je stvar bila s Omonijom, pa i s Valurom, a vrlo je vjerojatno da će biti slično i sa Sheriffom. Dinamu visoki koeficijent omogućava mjesto nositelja i put do Lige prvaka ga vodi preko momčadi koje imaju dosta manje individualnog talenta, a sustav s dvije utakmice onemogućuje da se ponove slučajevi poput Ferencvárosa prošle sezone.

Uostalom, dovoljno je usporediti ovaj Dinamo s onim prije pet ili šest godina. I tada je imao dovoljno igračke kvalitete za prolaz u Ligu prvaka i povremeno je ulazio, ali čak i ti prolazi su se događali uz puno više stresa. Odličan je primjer utakmica protiv Moldea iz sezone 2015./16. kada je prva utakmica završila 1:1, dok su u drugoj Norvežani Dinamovih 0:3 pretvorili u 3:3 uz dva promašena kaznena udarca. Godinu dana ranije Dinamo nije ušao u Ligu prvaka jer je Zoran Mamić ispao od Aalborga porazom od 0:2 na Maksimiru, a još godinu ranije je ispao od Nenada Bjelice i Austrije iz Beča gdje je — nakon još jednih 0:2 na Maksimiru u prvoj utakmici — Dinamo u uzvratu držao 3:1, ali nije uspio završiti utakmicu.

Današnji Dinamo ostavlja dojam momčadi koja bi sve te tri sezone glatko igrala u Ligi prvaka s takvim suparnicima jer je nadrasla neke probleme. Nisu to bile loše momčadi; od Aalborga i Austrije su ispadali Marcelo Brozović, Duje Čop i El Arbi Hillel Soudani, a prednost protiv Moldea su prosipali Arijan Ademi, Marko Pjaca i Marko Rog, uz Soudanija. Talenta je bilo, ali bilo je i dječjih bolesti koje je ovaj Dinamo prebolio.

Nazovite to iskustvom, samopouzdanjem, zrelošću ili promjenom kulture u klubu, ali stvari su drugačije. Dinamo danas ne mora odigrati ništa posebno da dobije utakmicu jer kontrola zbivanja na utakmici ne dolazi u pitanje. Pobjede protiv ovakvih ekipa su naprosto rutinske čak i u prvoj utakmici u kojoj je Dinamo bio dosta bolji, ali mu je nedostajalo odlučnosti nakon vodećeg gola.

Gužvanje Legije u sredinu

Jedan od glavnih razloga stabilnosti je sredina terena. Damir Krznar u uzvratu nije mogao računati na Arijana Ademija koji je neosporni vođa te možda čak i ključni igrač ove momčadi, tako da se odlučio za postavu u kojoj će dva centralna vezna biti Kristijan Jakić i Josip Mišić, ispred njih je bio Lovro Majer, a Luka Ivanušec je s desnog krila ulazio prema sredini terena kao dodatna opcija. To je nominalno bila 4-2-3-1 formacija, ali s Ivanušecom i Brunom Petkovićem koji se spuštao prema lopti, Dinamo je imao sasvim dovoljno opcija u sredini terena.

Uostalom, odlučujući gol je pao po sličnom principu.



Lopta je kod Ivanušeca, Petković se povukao koji korak unatrag, a Majer je zapravo najistureniji igrač na terenu. Sredina terena je nakrcana jer sva trojica zauzimaju isključivo centralnu zonu, a Legia je odgovorila tako što je sva tri stopera skupila vrlo usko, baš kao i dva zadnja vezna koja su neposredno ispred njih.

Dinamo višak igrača u sredini — što uvjetuje manjak širine — kompenzira tako što diže oba beka jako visoko. Bartol Franjić bježi Josipu Juranoviću – koji je bio zadužen za Mislava Oršića i koji je od njega očekivao priključenje napadu, zato i kasni u pokrivanje Franjića — te utrčava iza leđa Artura Jędrzejczyka koji je fokusiran isključivo na loptu, ali obavezno treba primijetiti Stefana Ristovskog na strani bližoj kameri koji je također istrčao kontru i priključio se napadu. Dinamo je zgužvao Legiju u sredini i s trojicom igrača vezao petoricu kako bi ostavio prostor bekovima.

Tu do izražaja dolazi igračka klasa. Iako trojica stopera stoje u 15 metara četvornih, Ivanušec šalje loptu između njih i sjajno upošljava Franjića. Ne traži ga preko Petkovića ili loptom između Jędrzejczyka i Juranovića nego dodavanje gura između dva stopera dok taj prostor brani i zadnji vezni koji ga napada u pokušaju oduzimanja lopte. Ivanušec je napravio nevjerojatan potez, ali do njega dolazi jer Dinamo dobro okupira sredinu terena i ima opcije za širinu na oba boka.

Možda i bolji primjer stabilnosti i ključne uloge veznog reda je nekoliko minuta prije; u situaciji kada Dinamo nema loptu i kada je u fazi obrane.



Mislav Oršić disciplinirano prati Josipa Juranovića u gornjem lijevom kutu ekrana. Da bi Dinamo zadržao 4-4-2 formaciju kojom je pokrivao prostor, iz vezne linije prema Petkoviću naizmjenično iskaču Jakić i Ivanušec. U ovom slučaju Jakić prepoznaje da nema opasnosti iza njegovih leđa i da može izaći u pritisak prema suparničkom centralnom veznom, a Ivanušec ostaje u veznoj četvorci.

Kontroliranje suparnika

Međutim, tu vidimo drugi dio priče. Legia nema ideju kako izgraditi napad. Oba centralna veznjaka su spuštena ispod linije centra, tri stopera su relativno usko i nemaju ama baš nikakvu funkciju u otvaranju napada te Dinamo ovo lagano brani. Možda bi prije, protiv nekog Aalborga ili Moldea, krilo zaboravilo pratiti beka ili bi se u sredini dogodio pad koncentracije, ali ovaj Dinamo je dovoljno stabilan da bez problema kontrolira suparnike ovakve kvalitete. Posao u pokrivanju se odrađuje rutinski, Ivanušec točno zna koji mu je zadatak kada Jakić ostane nisko, a koji je kada se podigne u pritisak prema veznjaku. Ništa posebno, ali upravo u tome i je stvar — Dinamo je došao na razinu kada ovakve utakmice odrađuje rutinski i kada se nema što za ‘prijaviti’.

Takva razina stabilnosti je preduvjet da igračka klasa dođe do izražaja. Ivanušecovo dodavanje je sjajno, ali ono ima metu jer su oba beka istrčala tranziciju. A oni su mogli istrčati jer su dva centralna vezna osigurala prostor i jer je Mislav Oršić u prvom trenutku odvukao Juranovića kojeg je pratio duboko na svoju polovicu. A sve to je bilo moguće jer je Dinamo dobro stajao u zonskoj obrani i mogao je presjeći dodavanje koje je Legia uputila jer nisu imali ideje gdje s loptom s obzirom na to da je pet igrača ostalo ispod linije centra i ispred Petkovića kao prvog čovjeka obrane.

Nije to ništa puno drugačije od onoga što je Krznarova momčad napravila protiv Omonije niti bi ikoga trebalo iznenaditi ako istu stvar vidi protiv Sheriffa. Bez puno spektakla, ali i bez imalo oscilacija; mirno i strpljivo s vjerom u vlastitu igračku klasu. Rutinski i na rubu Lige prvaka.

https://telesport.telegram.hr/analize/na-rubu-lige-prvaka/

Slažem se, nisam ni rekao nešto suprotno.
Pa da, nije točna znanost, događale su se neočekivane stvari i događat će se, al sam rekao da malo bolje razumjevanje bi nam pomoglo u skaliranju očekivanja. Ovo sam samo naveo ko primjer.

Reć da smo izgubili prolječe u lp protiv šahtara van svake pameti. Sjećam se da je ekipa bila u afektu totalnom. A trebali smo bit sretni što smo smo x izvukli...

Kad bi navijači stručnije razumjeli nogomet, tih amplituda u raspoloženju bilo bi puno manje. Bilo bi ih jer nogomet nije egzaktna znanost i ima nepredvidivosti, ali očekivanja bi se mogla dtaviti u realne okvire u tom slučaju.

Neki dan sam išao provjeriti statistički podatak xG za tekmu Dinamo Shakhtar 3-3. Mi možemo biti sretni zalravo s tim rezultatom. Jer su imali veći xG. Ljudski dojam i intuitivno shvačanje nogometa vara mnoge nas, pa i mene hrpu puta. Al bar se trudim informirat se, pročitat nešto pametno. A ne napisat hrpu špekultaivnih komentara i komentara predviđanja i sanjarenja nečega što se može dogoditi.

Ma nije zdravo tak razmišljat i sanjarit, pa ne dođe to pa se razočaraš. Korak po korak. Prvo Gorica.

Zadovoljan sam. Idemo dalje.

NEODLUČNI DINAMO

Dinamo je već izbacivanjem Omonije osigurao grupnu fazu ovosezonskih europskih natjecanja. Sve da ispadne od Legije, a zatim izgubi i u playoff rundi Europske lige, čekat će ga mjesto u jednoj od grupa Konferencijske lige. Međutim, velika je razlika igranja Lige prvaka i Konferencijske lige. Za početak, razlika je u sportskom motivu jer Liga prvaka nudi najvišu razinu natjecanja protiv same elite, a onda je razlika od nekih 20-ak milijuna eura zarade.

Toga je bio svjestan i Damir Krznar u najavi utakmice.

“Ispred nas je zahtjevna utakmica, možda i najvažnija u ovom dijelu kvalifikacija”, rekao je Dinamov trener u utorak, svjestan da je Legia ključna točka za europske ambicije njegove momčadi. “To je utakmica koja nas, ako sve bude uredu, vodi u playoff Lige prvaka i time bi ispunili naš osnovni cilj: ulazak u skupine Europske lige.”

Dinamo se postavio točno kako je Krznar najavio. Ako si svjestan koliko je utakmica važna i ako si racionalno prihvatio rezultatski imperativ, onda je logično da od prve minute agresivno napadneš suparnika i pokušaš slomiti utakmicu visokim pritiskom na zadnju liniju kako bi iz same agresivnosti dolazio u dobre pozicije za napad.

Dinamo u Europi — još od Nenada Bjelice, a to se često manifestira i u jačim HNL utakmicama — gotovo u pravilu ne izlazi u visoki pritisak. Obrambeno je organiziran i vrlo agresivan u sredini terena, pogotovo kada je u sastavu Arijan Ademi, ali rijetko izlazi u pritisak na suparničku polovicu. Plan je zadržati kompaktnost i čekati suparnika u postavljenom bloku. To automatski znači da, kada iz te agresivnosti i oduzme loptu, Dinamo mora koristiti Brunu Petkovića kao mentinelu koja će primiti okomito dodavanje i odložiti loptu za Lovru Majera ili koja će gurati u prostor Mislavu Oršiću jer Dinamo iz srednjeg bloka mora prijeći 50-ak metara terena kako bi došao u šansu ispred suparničkog gola.

Protiv Legije je bilo drugačije, pogotovo na samom početku utakmice.

Pritisak nije bio problem

Čim Legijin obrambeni igrač odigrava loptu prema sredini terena — i to glavom, bez potpune kontrole i bez mogućnosti da odgodi dodavanje, napuca loptu na suprotnu stranu ili krene u dribling kao što bi mogao da odigrava nogom — Kristijan Jakić prepoznaje okidač za presing i iskače sa svoje pozicije zadnjeg veznog kako bi stavio Andréa Martinsa pod pritisak odmah u primanju lopte. Na njegovu kretnju reagira Josip Mišić koji odmah ulazi u korekciju kako bi zatvorio prostor iza njegovih leđa.

Odmah treba razjasniti kako Dinamo nije Red Bull Salzburg koji će ugušiti suparnika intenzitetom presinga. Dinamo relativno rijetko igra pravi visoki presing cijelom momčadi, čak i protiv lošijih suparnika u domaćoj ligi, a onda je teško je očekivati da mehanizmi pritiska budu razrađeni do detalja.



U tom kontekstu je sasvim logično da Krznar nakon utakmice kaže kako je primijetio probleme u slabijem presingu na njihovoj polovici terena jer je bilo poteškoća u pokrivanju Legijina prelaska iz prve u drugu fazu posjeda. Dinamo naprosto rijetko igra presing i nerealno je očekivati da će upaliti taj segment igre na neki prekidač te da će sve izgledati savršeno. Međutim, čak i ova nesavršena verzija je bila sasvim dovoljna da ograniči Legiju u izgradnji napada te da Dinamo dovodi u dobre pozicije.

Zato, koliko god je god Krznar u pravu jer ima stvari koje se mogu popraviti, Dinamov problem nije bio pritisak na suparničkoj polovici. Dapače, to je bila korektna faza igre i pokazala se ključnom u otvaranju utakmice te postavljanju tona u susretu koji je označen kao najvažniji u ovom dijelu sezone, jer se eventualnim porazom imalo puno toga za izgubiti u kontekstu nastavka sezone. Uostalom, i kod gola je lopta osvojena visoko na suparničkoj polovici jer su Mišić i Jakić stajali visoko.
Najveći problem koji je Dinamo imao je taj što nije znao kako se postaviti nakon što je poveo.

“Imali smo više od igre”, izjavio je Krznar nakon utakmice. “Imali smo dvije-tri izuzetno dobre prilike, a primili smo gol kad smo trebali povisiti rezultat na 2:0. Vidjeli smo da smo snažniji i bolji i potvrdit ćemo to u Varšavi.”

U suštini, Krznar je u pravu. Dinamo je bio bolji, ali nakon što je poveo niti je krenuo dati drugi gol i povisiti rezultat kao što to kaže trener, niti je branio prednost. Nije nastavio igrati kao u prvom poluvrmenu i pritiskati Legiju, a nije ni zatvorio utakmicu. Ostao je u nekakvom limbu i Poljaci su kaznili takvu neodlučnost.

Polovično rješenje

Ernest Muçi je na kraju akcije pucao s 20-ak metara bez ikakvog izlaska u blok obrambenih igrača i zabio za izjednačenje. No, prije toga se dogodila ovakva situacija.



Muçi (označen zvjezdicom) prvo prima loptu koji metar na svojoj polovici bez ijednog Dinamova igrača u krugu od 15 metara od njega. Zatim vuče loptu kroz sredinu, dok Mišić zatvara prostor na način da se i on povlači kako ne bi ispao u eventualnom duelu, tako da ga zapravo niti ne napada i dopušta mu da neometano osvaja prostor.

Zapravo, ovdje vidimo kako je Legija znala točno što želi. Napadač je privukao pozornost obojice stopera, krilni igrači su ušli u sredinu i Dinamova zadnja četvorka je postavljena vrlo usko, što omogućavaju obojica Legijinih bočnih igrača koji dolaze visoko i šire teren. Legia igra s trojicom stopera, tako da je doprinos bočnih igrača očekivan, ali ovdje možemo vidjeti kako obojica trče neometani. Doduše, Lirim Kastrati stiže svog čovjeka, ali na drugoj strani u kadru nema nikoga tko je blizu Josipa Juranovića. Isto tako, nema nikoga niti u sredini. Dvojica centralnih veznih — jer Dinamo igra s trojicom veznjaka, neovisno o tome je li raspored 4-3-3 ili 4-2-3-1 s dva zadnja vezna i desetkom, u sredini su trojica — preko 40 metara su udaljeni od Mišića.

Ukratko, Dinamo je bio neodlučan. I u samoj završnici kod Muçijeva udarca i u ranijoj fazi akcije nedostajalo je kompaktnosti. Momčad se razvukla na 70-ak metara po vertikali i nije bilo povratne trke; nastala je ogromna rupa u sredini, obrana se skupila, a Legijini bočni igrači su širili teren gotovo potpuno nečuvani. Dinamo se u konkretnoj akciji našao u limbu, ali u limbu je i plesao nakon gola za vodstvo jer niti se odlučio braniti rezultat, niti je do kraja napao kako je to radio do tog trenutka. Odlučio se za polovično rješenje i Legia je to kaznila.

Krznar je u pravu; Dinamo jest bolja momčad i ostaje favorit. No, bolja je momčad tek ako zna što želi igrati i ako to zaista igra, a Dinamo — nakon zbilja dugog vremena — nije pokazao rutinu u završavanju europske utakmice nakon što je zabio prvi gol.

https://telesport.telegram.hr/analize/neodlucni-dinamo/



Ovo je tekst od pred 5 dana, osvrst na prvu tekmu.

Ov tekma je jako bitna i sad više nego ikad prije je potreban dobar rezultat. Idemo momci!

Meni isto prnal ako idemo nit vodiljom da treba igrat loptom prvo.

Drugi par rukava je to kaj ja ne razumijem zašto bi bodiček bio kažnjiv u nogometu. Kako ćeš zaustavit igrača drugačije? A cilj mi je zaustavit igrača u opasnoj poziciji. Lopta sama ne može u gol ako ju igrač ne pukne.

Franjić trenutno


Plus ima viš asistencija od Livaje. Mali uzorak ali svaka čast, nisam očekivao da ovoliko dobio odrađuje napadčki dio beka.

Al Sve ovo napisano ima smisla. Volio bih vidinsve ovo napisano ja terenu. :smile:

Mada sam više fan igranja sa dvije klasične desetke i jednim špicem nego obrnuto.

Da moglo binse to složiti. Probao je Krznar protiv varaždina predzadnje kolo na Maksimiru prvo poluvrijeme 3 natrag. Sa Ristovskim na desnom stoperu. Gavranović je bio u špici samo. Ja sam fan toga.

Al ti bi bilo rupa u defanzivi dosta. Njušim da to nije stabilno.

Koliko god Orša npr će popratit beka do kraja, on nije defanzivni igrač prolazili bi ga 1 na 1 kad bi se nisko stali. Mislim da je curilo i protiv Varaždina po njegovoj strani.

Morali bi igrqt onda isto jako ofanzivno i jako intenzivno a s tike i jako riskantno. Al naravno probao bih.

U zadnjih godinu dve dana malo sam bio fasciniran 3-4-2-1 formacijom i predvidio sam dobro da će bit jaka sada i baš mi je drago da je Chelsea osvojio LP baš s tom igrom.

Al unazad par mjeseci si razmišljam da bi božično drvce moglo vidjet ubrzo povratak na najveće scene. Zapravo sam iznenađen da već i nije.

Argument je zapravo vrlo jednostavan. Naizgled potpuno drugačije formacije zalravo i nisu. Samo središnjeg braniča povućeš 10ak metara gore i dobio si dodatnog veznog igrača koji pomaže u kontroli napada. Ostatak rasporeda je isti.

Plus kad vidimo kakvi bočni igrači postoje danas, koji pokrivaju solo cijelu stranu u oba pravca bez problema. Apsolutno ima smisla nagomilavat igrače u najopasnije područje terena-sredinu, jer na kraju krajeva. Gol je na sredini igrališta, a ne na krilima. Valjda sve obrane imaju temdencijuu branjenja sredine tako da su kompaktne u uske linije i uvijek su u sredini u prednosti. Božićno drvce takav sustav branjenja stavlja na dodatan izazov.

Minus sveg tog je da ako je probijen presing onda je propuh u obrani još veći nego šro je viđen inazad 15 godina živog nogometa. Al mislim da je i dalje vrijedno rizika.

Ima li ovdje netko ko zna bridž kartati? Trenutno kartam sa burazom bratićem i sestričnom. I amateri smo tek smo naučili osnovna pravila da možemo odigrati partiju, dakle ne TEORIJU. Čisti smo početnici i u jednoj partiji nam se dogodilo da je samo jedan par uspio zvati nekakav ugovor i oni su dobili tako partiju. Imam osjećaj kao da ne znamo zvati. Na internetu ima tekstova o bridžu ali to je sve u kontekatu nekakvih turnira ili čak profesionalni bridž. Ima ko kakav savjet za amatere? Nije nam cilj nigdje se takmičiti nego ubijati vrijeme na moru tu korz kartanje bridža. A mući me jer sam vidio kako je to kartaška igra gdje je udio sreće najmanji, al još to nisam doživio u našem kartanju. :sad:

Ili bar neki tekst da pročitam, al da bude nama korisno.

Konteskt: igrači imaju 23,18,16 i 15 godina. :smile:

Ma bolji smo. Ako se ozbiljno odigra u Varšavi, proći ćemo.

Vidim drvlje i kamenje po Krznaru. Kolko se sječam niski blok je bio dobar, oni nisu ništa napravili.

Čudo jedno koliko može bit komentara protiv trenera.

Kako?