Shit of the day Neko me ludilo počelo prati čim sam otvorio onu facebook stranicu „Volim Dinamo“. Čitam, gledam, trljam oči, ne vjerujem. Jesu li to misaona bića, socijalna bića, humana bića? Svakojake hiperbole i stilske figure nedostatne su da opišu stanje uma takvih ljudi koji tamo pišu. Ponovno se pitam jesu li ti ljudi Dinamovci?? Identične parole koriste koje smo mi koristili više od 10 godina u borbi protiv mafije u Dinamu. Neda mi vrag mira, čitam ih i dalje. Najprije konsternacija, pa smijeh, pa potom opet nevjerica. Jasno mi je da su to većinom doslovno njegovi plaćenici i dežurni dušebrižnici, klošari koji će doslovno za dvije psalme o tebi pisati. No, tamo ima i ljudi koji su uvjereni u te dijarejske tekstove koji glorificiraju najveće zlo koje je okupiralo naš klub. I svu tu svoju ljubav oni potkrijepljuju ingenioznim fotografijama u kojima nije grb Dinama, već lik i dijelo zdravka mamića.
Već je netko pisao ovdje o tim retardima, ali svejedno nisam znao da je ljudska glupost neograničena.
Isprika na ovom tekstu, znam da su nebitni kao i mačji izmet i treba ih totalno marginalizirati i ignorirati, ali umjesto Seinfeld showa i Mućki, preporučam ovo za iskonski smijeh….
Tek sada shvaćam pojam značenje termina paralelni svemir.