Hrvatska nogometna reprezentacija Pisao sam ranije, dojam je da su gotovo sve bitne utakmice i turniri u Dalićevom mandatu obilježene velikim utjecajem (ne)sreće. Dovlačenje do produžetaka i penali, golovi u sudačkim nadoknadama, nadrealne izvedbe golmana i sl. Ugl rezultat je tu, ali malo je pravih dominantnih pobjeda da se može reć riješili smo protivnika sukladno našem statusu, izdominirali... Pokazivali smo mi dobar nogomet no nažalost često bi to bilo reaktivno tek kada rezultat nije na našoj strani. Imali smo kapacitet za smisleniju postavku igre i hrabrije pristupe, uvažavanje drugih igrača u formi, a ne podilaženju zaslužnima.
Također, nakon Rusije vjerojatno nikad nismo imali tako lagane kvalifikacijska grupe i naravno da su se odlasci na velika natjecanja podrazumijevali. U jednom smo ciklusu uspjeli završiti drugi iza Turske, ali prošireni format omogućio je da svejedno direktno idemo direk to na euro.
Jebiga zbog svega ovoga će u dijelu javnosti uvijek biti percipiran, između ostalog, kao miljenik sreće i onaj koji je imao prime Modrića, Perišića, Kramarića, Rakitića, Mandžu, Kovačića...