UCL - 2. kolo - Dinamo Zagreb vs. Monaco - 02.10.2024. - 21.00h - Stadion Maksimir, Zagreb Što reći koju posluku porati.
Kao što je od prve minute protiv Hajduka i Bayerna bilo jasno da to nije to i da neće izaći na dobro tako sam sinoć imao osjećaj da je sve baš dobro. Od prve minute su igrači grizli i ostavljali srce na terenu, a mi na tribini smo pratili i pojačavali. Stvorila se jedna divna simbioza di su oni osjećali naš puls, a mi njihov i sve je grmjelo odmah na početku. Odigrali smo pravu europsku, mudru i kvalitetnu tekmu gdje protivniku nismo dali puno, a mi smo bili opasni. Mokar teren je malo išao nama malo njima na ruku. Frend i ja smo se zajebavali da se čini kao da je više vode na lijevoj strani terena gledajući sa sjevera, bile su jače lokve. Par prilika i onda kad smo mislili 0:0 na poluvremenu iako smo zaslužili gol ukazao se Sučić i sjajno zabio. Što je najbolje, gol sam uhvatio taman kad sam se spuštao niz stepenice s pivama, prejebeno sam to tempirao. :)
Drugo smo poluvrijeme isto izašli ozbiljno, odlučni da ne ispustimo prednost, upravo dapače. Prejeben gol Baturine, imao sam osjećaj da ta lopta prema rašljama leti pet minuta, a onda teški delirij i ludilo. U tim trenucima atmosfera je bila bolesna, na vrhuncu, jedna od onih tekmi di se samo okrećeš i trnci te prolaze, nemreš vjerovati kak je to dobro. I onda taj prvi nesretni gol, nešto sam zirkao pa nisam ni skužio i ono ekipa govori bit će faul u napadu nešto, ja reko dobro, kad ono gol. Penal na Petkoviću nisam vidio al njihov penal je bilo čisto iznuđivanje i klasično iskorištavanje situacije od napadača di vidi nogu obrambenog i fino se baci prek nje. Mrzim takve penale. Šteta da smo ispustili tu prednost, velika šteta. Imali smo sve u svojim rukama i onda primili takva dva gola. Neva se posklizne (iako je možda trebao odlučujuće izaći) i nesretni penal. Nemam kaj kome zamjeriti.
I još nešto. Vidjelo se koliko znači trener koji zna motivirati i pripremiti ekipu psihički uz taktičku primjenu. Bjelica je za Atalantu govorio da pusti taktiku, da je ključna bila motivacija, da ih je uvjerio da mogu i znaju i da će pobijediti, 70 posto te pobjede je bila motivacija, a ne taktika, tako je rekao. Slično je bilo i jučer, vidio se pristup, vidjelo se da izgaraju, ostavljaju srce na terenu, žele pokazati da ona momčad iz Munchena nije ta momčad, da je ono bila samo sjena, da vrijede više, da su dovoljno kvalitetni da igraju al pari s momčadima iz Lige petice, dapače da ih mogu skoro i pobijediti. To je ono što smo očekivali od Bjelice i zašto je većina nas bila sretna što dolazi. Osim dobre formacije za ovu vrstu tekme ključna je bila motivacija, duh, atmosfera. Jedino mu malo zamjeram tj. mislim da je greška kaj nije izvadio Petkovića i začudilo me da nije napravio još jednu izmjenu, ali rekao je nešto tipa da nije imao što mijenjati, s obzirom da je sve izgledalo dobro.
Nevistić je skinuo onaj 1 na 1 u prvom dijelu i kiksevi se događaju kao za njihov prvi gol. Imao je peh da se u ključno trenutku posklizne
Bernauer je čovjek kojeg neznalice neopravdano peru po medijima, a čovjek je odigrao još jednu dobru tekmu, standardno siguran u obrani i par finih kontribucija prema naprijed.
Katarina je podsjetio na onog starog Katarinu iz prvog Bjeličinog mandata, jeo je loptu, bio general u obrani, uvijek bi se ukazao kad je bila frka.
Torrente je pokazao da je neopravdano bio na ledu kod Jakira i da ipak ima potencijala iako su nas neki ovod uvjeravali da je to kriva kupovina. Maestralan u obrani, sve rješavao kad i kako treba, stavio i glavu na protivničku kopačku kad je trebalo, očistio loptu s crte.
Mišić je bio ponovno onaj stari Mišić preko kojeg sve ide i koji sve rješava u obramenom dijelu kad treba. One lopte kojima prebacuje stranu su divota za gledati svaki put.
Sučić je malo povučenije počeo, al se zato dizao kako je tekma rasla i sve je okrunio jebačkim golom. Mali je baš dobar.
Baturina je podsjetio sve nevjerne tome još jednom zašto se o njemu pričalo da vrijedi 20 milja. Odigrao je fantastično, kao glavna zvijezda momčadi, povlačio, davao ritam, driblao, dodavao, prijetio, zabio prejeben gol. Narugao se još jednom svima koji su govorili da nije on baš nešto.
Ademi kapetanski i kao da je i on bio onaj stari. Ubacivao se u napad, žrtvovao i trudio u obrani, odigrao je kako i priliči legendarnom kapetanu.
RPG jedan od najboljih na terenu, kao da ga je LP i tekma protiv svojih Francuza inspirirala, probijao stranu, pridodavao se napadu, u obrani bio kanen.
Ristovski isto onaj stari, vidjelo se koliko želi i koliko izgara, nebrojeno puta probijao stranu i ubacivao ili kombinirao prema naprijed. Kao i svaki put ostavio srce na terenu i vidjelo se da osjeća nas na tribinama.
Petković isto jedan od boljih, šteta za onu promašenu priliku iz prvog dijela (je li bio ofsajd) i u drugom, šteta i kaj je išao iznuđivati penal u dobroj poziciji za gol, još jednom je htio biti drugačiji, a na štetu momčadi.
Šteta za 2 boda, nadam se da neće biti ključna za prolaz. Idemo u Salzburg po pobjedu, nema nam druge!