HNL - 7. kolo - Hajduk Split vs. Dinamo Zagreb - 20.09.2025. - 17:00, Stadion Poljud, Split Razumijem da smo trenutno u neubranom groždu i da je nekad najlakše povući crtu i reći da trener mora otići te da su tenzije prije jednog od opet povijesnih derbija vrlo visoke.
Nogomet nije matematika, nije samo stanje tablice u tom trenutku,nego proces koji se gradi iznutra i dugoročno. Neki se možda neće složiti sa mnom, ali po meni imamo trenera koji jasno njeguje osnove visokog pressinga, koji prepoznaje pressing-okidače (to se da lako vidjeti) i njegove momčadi tjeraju suparnika na pogrešku već u njihovoj prvoj trećini/ našoj zadnjoj.
Automatizmi su prisutni i u kretanju bez lopte, geometrija izlazaka bekova i vezne linije u izgradnji pokazuju da postoji struktura i ideja, odnosno jasan plan koji bi trebali njegovati. Uostalom, nije ovih 13 bodova tu slučajno.
Kroz otvaranja igre vidi se da ekipa zna graditi od golmana, spuštati se u trokut na boku, stvarati višak između linija i strpljivo tražiti proboj prema naprijed. U fazi posjeda postoji jasna nit: od kontrole ritma do vertikalnih lopti koje razbijaju protivničke blokove. To nisu slučajni bljeskovi Kove, to je proces koji on realno gradi cijeli život. To se moglo vidjeti i u Varaždinu i u Belupu. Imam neke prijatelje i u Međimurju, rekli su mi da je zajedno s Lozom njegovao takve postulate cijelo vrijeme.
Rezultat možda nije savršen, ali valjda ne želimo proces koji smo toliko čekali prekidati na pola puta? Kova je pokazao da zna i kroz pressing i kroz posjed do sad, da zna pripremiti i razviti igru koja se prepoznaje, što god tko mislio o tome. Takvi stručnjaci, uzevši u obzir i njegove osobne kvalitete, zaslužuju još jednu konkretniju šansu, jer prekid sada ne bi bio rješenje nego korak unatrag, ista greška kao i s Jakirom ili Bjelicom. Ishitrena odluka i gašenje neke manje vatre.
Igra je u mnogočemu napredovala u odnosu na onaj jakirball od početka lanjske sezone ili onog s kraja iste kada nam se igra sastojala od beskonačnih nabijanja lopti prema naprijed. Zato budimo optimisti, imajmo vjere. Ovo je u suštini samo 1 utakmica kao i sve ostale, a prvenstvo je maraton. Fali malo agresije i energije za moj ukus, ali tu je bitan taj jedan momenat da se desi da se stvori lagana euforija i nalet i da krenemo opet junački.
Malo strpljenja i “trust the process”. Ako mu je Zvone vjerovao, možemo i mi.