vidi se da nikad nisi probao Lancast

Pitao sam Plejića što točno nedostaje ovome radu, rekao je da maketa nije stigla na vrijeme. Nadalje, upitao sam ga, hipotetski, da je maketa stigla, bi li ovaj rad kotirao visoko, i potvrdio mi je da bi, a od osvajanja prvog mjesta bi ga udaljila činjenica da je krajnja desna dvorana u raskoraku s bojom u odnosu na ostale objekte. Cijeli odgovor dostavljam

"Kada bih pokušao artikulirati vlastiti odnos prema predmetnoj kompoziciji, ne bih intervenirao radikalno, jer smatram da bi svaka nepotrebna gestikulacija izvan već uspostavljenog arhitektonskog diskursa mogla proizvesti stanoviti vizualni višak koji bi, umjesto da afirmira cjelinu, počeo živjeti kao autonomna i pomalo disonantna činjenica.
U tom smislu, jedino mjesto koje mi se nameće kao svojevrsna točka kolorističke napetosti jest krajnje desna dvorana. Nju bih, prije svega kroz prizmu dijalektike cjeline i fragmenta, podvrgnuo suptilnoj kromatskoj reinterpretaciji. Konkretno, razmatrao bih crno-sivu, odnosno sivo-crnu tonalnu konstelaciju, kako bi se taj volumen ponovno uspostavio unutar zajedničkog vizualnog registra ostatka kompozicije.

Naime, postojeća plava boja, premda sama po sebi nesporno posjeduje određenu ekspresivnu i gotovo autonomnu estetsku vrijednost, u ovom konkretnom međuodnosu ne ostvaruje onu vrstu intervolumenske korespondencije koju bih očekivao od arhitekture koja pretendira na cjelovitost. Ona se pojavljuje kao kromatski iskaz koji, umjesto da proizvede dijalog s postojećim elementima, uspostavlja svojevrsni monolog. A arhitektura, barem kako je ja razumijem, ne bi trebala monologizirati. Upravo suprotno, ona bi trebala uspostavljati dijalog između materijala, volumena, ploha, sjene, praznine i boje, pri čemu boja ne može biti promatrana kao puka završna obloga, nego kao aktivni sudionik prostorne sintakse. U tom mi smislu plava na krajnje desnoj dvorani djeluje kao element koji izlazi izvan već uspostavljene semantičke matrice i pomalo nasilno prekida kontinuitet vizualne naracije.

Crno-siva ili sivo-crna varijanta, s druge strane, omogućila bi da se taj volumen ne nameće prostoru, nego da s njim koegzistira; da ne traži vlastitu egzistenciju izvan cjeline, nego da postane njezin organski dio. Time bi se ostvarila određena kromatska homogenizacija, ali ne u smislu banalne uniformnosti, nego kao svjesno uspostavljanje hijerarhije unutar koje pojedinačni elementi dobivaju smisao tek kroz svoj međuodnos. Jer naposljetku, nije pitanje samo koje je boje ta dvorana. Pitanje je, što ta boja govori o njezinu odnosu prema ostatku prostora? A upravo tu, po mom senzibilitetu, plava trenutno proizvodi određeni semantički šum.

Stoga bih, bez potrebe za bilo kakvom velikom gestom, upravo tom jednom intervencijom pokušao ponovno uspostaviti ono što smatram ključnim: kontinuitet, koherentnost i svojevrsnu tihu kromatsku ravnotežu u kojoj nijedan volumen ne mora vikati da bi bio arhitektonski prisutan.

Lp, Toma"

pa stani, je li ovo neki njihov standard, ili koji kurac?! i od onih žabara je gotovo isti ovakav

Vrbančića ostavio na 850 tisuća — Omake

Ni slike još nema

nove cijene na transfermarktu. Ukupna vrijednost skočila sa 70.95 na 78.15 milijuna €

Od igrača Beljo 15 (bio 12)
Sergi 12 (bio 9)
Galešić 4 (bio 3)
MPV 3 (bio 2.5)
Kačavenda 1.5 (bio 0.6)

Znači na putu do posla sam poslušao cijelu emisiju, i toliko nazivciran došao na posao da to nisu istine. Kad je Otto Barić jedini normalan ovdje, onda je sve jasno.

plus je što klik na notifikaciju stvarno otvori članak — Šteco

Žalosno je što u 2026.godini ovo stavljamo kao plus, ali dobro... Valja se sad naviknut da jednim klikom odmah dođem u željeni članak

za VG13 sam glasao ja i još 482 tovara. Ja sam se vodio strukom, dok sam svoja uvjerenja i želje kanalizirao preko radova gospodina Mirka Marića te Donis Ltd iz Meksika.

Evo, šta fali ovome? Šta?!

Nek izaberu investitori — crophantom

Nek izabere struka

Evo jedno moje vjerojatno nepopularno... Ali, moram priznati da sam nakon pregledanih 88 projekata na kraju ostao poprilično razočaran.
OK, možda je problem u meni. Naime, trenutno radim najobičniju konobu uz kuću, jedan prostor i mali WC. Dakle, nije Louvre, nije aerodrom, nije Santiago Bernabéu. I opet sam kroz cijeli proces pogledao valjda više idejnih rješenja i ponuda nego što sam ikad mislio da ću gledati za jedan objekt od 50ak kvadrata.

I zato sam nekako očekivao da će me među 88 prijedloga stadiona barem jedan oboriti s nogu. Ali nije. Nijedan. Nula. Ništa.
Ima dobrih. Ima čak i poprilično dobrih. Ima zanimljivih detalja, lijepih rješenja, modernih fasada, ovo-ono...ali nigdje onog trenutka: "Jebote, pa to je to! Gradite ovo i ne dirajte više ništa." Nego stalno nekako: može proći.
A jebemu mater, pričamo o novom Maksimiru, ne o nadstrešnici za parking. Ili pomoćnom objektu pored kuće.

Opet kažem, možda je do mene, možda sam i ja u glavi imao neku svoju verziju stadiona koji je kompaktan, zatvoren, tribine blizu terena, krov preko svega, kotao, atmosfera... ono, da ga vidiš i odmah znaš gdje si. A ovdje nakon 88 radova dođeš u situaciju da se zapitaš: "Dobro, koji je od ovih Dinamov stadion?"
Sve lijepo, sve uredno, sve suvremeno... ali gdje je ono nešto zbog čega bi ga za 20 godina gledao i rekao: jebote, kako su ovo dobro napravili.
Ili sam ja, zajedno s dobrim dijelom foruma, jednostavno očekivao totalno generičan, zatvoren stadion koji će izgledati kao da pripada nogometu, a ne katalogu arhitektonskog fakulteta?

Ne znam. Imam tog nekog (pred)znanja iz arhitekture, u jednoj fazi života je čak to bio i moj odabir za fakultet, ali... Nakon 88 prijedloga, moj najveći problem je što još uvijek čekam da mi se dogodi ono "E, OVAJ!"

A za sada sam uglavnom na: "Aha... ovaj isto nije loš." Doduše, uspoređujući s pobjedničkim, nijedan nije (toliko) loš.
Jedva čekam Kranjčevićevu.

up!

Treneru, nismo te zaboravili!

slika stadiona nakon što ju je Plenković držao u ruci 3 sekunde

Plenkijeva panenka.

Pa super, sviđa se i meni i pohvale autoru. A ja sam iskoristio svoje građansko pravo i glasao sam po vlastitom nahođenju. Šta se odmah ljutiš na mene?