Kakav model želimo u budućnosti? 1. Dinamo je već bio d.d.
Znamo kako je završilo. U likvidaciji s 300 milijuna duga.
2. Dinamo nikad nije bio u punom smislu udruga zbog političkih razloga i zaštite trenutne situacije unutar struktura kluba. Dakle, zakon nikad nije poštivan pa nije moguće znati kako bi kao udruga Dinamo mogao funkcionirati
3. Zakonski okvir udruge nalaže da sav novac koji klub zaradi ostaje u klubu. Nema dividendi i potencijalne kasice-prasice za vlasnika kluba.
4. Iskustvo i potencijalni investitori u hrvatske klubove vidljivi su zadnjih 12 godina kroz Rijeku, Hajduk, Osijek, Zadar, Split, Šibenik, Istru i Cibaliju. 5. Zadnjih pet klubova nema zajedno za burek.
6. Od svih navedenih klubova jedino Rijeka, Osijek, Split i Istra imaju većinski udio kod jednog vlasnika. Od toga Rijeka i Istra imaju značajan udio svojih gradova.
7. Hajduk, Cibalia, Zadar, Šibenik u većinskom vlasništvu su svojih gradova.
8. Svugdje di je Grad vlasnik - radi se o poreznim dugovima koji nisu naplaćeni pa pretvoreni u potraživanja
9. Udruga može svoj statut birati ovisno o svojim potrebama; dal' će imati skupštinu kroz delegate/svi imaju pravo glasa, hoće li imati samo NO ili i IO - prostora postoji i mogućnosti je promjene. Kod šdd-a taj prostor ne postoji već je determinan zakonskim odredbama.
10. U zakonu o udrugama i Zakonu o sportu (vezano uz š.d.d.), odnosno udruga ili dioničko društvo svaki član ili vlasnik dionica ima pravo na informaciju o financijskom poslovanju nogometnog kluba. To što se u slučaju Dinama zakon ne poštuje - nije problem pravnog oblika udruge.
11. U slučaju šdd-a prilikom stjecanja vlasništva, tko je u novčaniku jači,taj tlači. U slučaju udruge svi imaju jednaka prava.
Kao napomena uz kupovinu dionica od strane članova - u slučaju Rijeke, članovi kluba nisu imali priliku kupiti simbolične udjele u vlasništvu kluba. U slučaju Splita radilo se oko svega 0,5 posto.
U Osijeku možda 1 posto (treba provjeriti).
U slučaju Hajduka, mali dioničari su ukupno otkupili svega 5-6 posto dionica (prije NH).
12. Koliko su ozbiljni investitori u hrvatski nogomet? Miško godinu dana traži kupca da povrati dio troškova jer je propao hotelijerski plan na lokaciji Kantride. Istra imala Rusa, pa Amera - klub danas knjiži kumulativno minus od tridesetak milijuna kuna. Osijek ovisi isključivo o glasačima na mađarskim parlamentarnim izborima.
Vlasnici Splita su tunelaši Žužul, HDZovi kriminalci - u trećoj ligi i u procesu predstečajne nagodbe. Veliki vlasnički udio u Zadru ima kriminalac Sinovčić ( model posudbe koji se pretvorio u dionice - napomena za dug s Malte i Zdravkove posudbe od prije 15 godina) - treća liga. U Hajduku misle da su demokracija,a ustvari ovise o političkoj dobroj volji grada Splita i lokalnih stranaka da bezvrijedan vlasnički udio od 66 posto(jer su to porezni dugovi koji nikad nisu naplaćeni) nije još prodan
13. Članski model na primjeru Švaba 50+1 gdje su članovi sportskih kolektiva (neovisno o visini kapitala i vlasništvu nogometnih klubova) oni koji odlučuju o upravi kluba govore činjenice:
- njemački klubovi od svih velikih liga imaju najmanje dubioze
- gledanost
- refleksija kroz uspjehe reprezentacije
14. Klubovi tipa Inker, Slaven ili Šibenik koji nemaju kapacitet navijačke baze, marketinga i jednostavno su premali na svom tržištu - naravno da je logika privatizacija jer rast kod njih nije moguć u ovom načinu vođenja di ovise o transferu jednom godišnje i koliko će lokalna vlast dati (14 milijuna kuna je neki okvir za preživiti sezonu u 1. HNL).
Zašto ne iskoristiti navijački potencijal kao u slučaju Dinama i animirati članstvo s pravama i obvezama gdje odluke o smjeru kluba vode njegovi - članovi, a ne Glover, Miško, Žužul ili sutra Zdravko i trabanti.
Over & out