Ja bih baš volio drugi dres u crveno-narančastoj kombinaciji svake godine. Baš kao jasan simbol nastavka tradicije Građanskog. A treći dres neka se kombinira svake godine drugačije.

Kad će se moć pretplatit na reviju? Neda mi se svaki mjesec naručivat. Hoću platit pretplatu, pa nek po defaultu dolazi svaki mjesec u moj poštanski pretinac. :grin:

Ljudi moji, pratim, čitam i gledam. I ne vjerujem o čemu mi raspravljamo u kolovozu 2024. godine.

Ako se netko ne mora sramiti svoje povijesti, ako netko ne mora nikada i ničime dokazivati svoje “hrvatstvo”, onda su to GNK Dinamo Zagreb i njegovi kibici.

Dres je prekrasan. Najljepši od sva tri. I s ponosom ću ga nositi.

Neka živi Dinamo i majka Hrvatska! ❤️

Dajte odmah pretplatu! Uzmite mi novce!

Ajme koje blago! :heart:

Uuuf, jedva čekam. :starstruck:

Prošlo je tri mjeseca od naše rasprave na ovu temu?

Kakva je situacija? Malo sam nestrpljiv. :grin:

Upravo tak. Gledam druge Castoreove dresove i puno mi je to sve bolje.

Al jbg, ljepota je u oku promatrača.

Kako bilo da bilo, to je dres Dinama. To je Svetinja. Naručujem sebi jedan.

A “dvostruki naslov” 1940.?

Pa kak!?

Ajd pobroji sve o kojima pričaš. Čisto da to riješimo. Neću moć zaspat inače.

Ponavljam to već mjesecima! Dres bi bio prelijep, a ima direktnu historiografsku podlogu. Za razliku oko priče s žutom bojom (koja stoji, al mi je to malo sve li-la, bla bla).

Pa s (ne)priznatim naslovom 1979. godine ih je 35. Kaj ne?

E moj Keyser, ak su ono kaj smo vidjeli novi dresovi…

Ne znam. U usporedbi s prošlogodišnjim Adidasom, meni je to razina ispod.

Pričekajmo 19h.

Najava prve poslijeratne utakmice Dinama i Hajduka, koja se trebala održati 15. srpnja 1945. godine u Splitu. Utakmica naime iz tehničkih razloga nije održana tog datuma (autor ne navodi koji su to tehnički razlozi, ali vjerojatno je problem bio logističke prirode ili pak Dinamo nije mogao skupiti momčad što se često događalo u prvim poslijeratnim mjesecima), već 5. kolovoza iste godine pobjedom Hajduka 2:0. Upravo je za tu odgođenu utakmicu Dinamo najavljen kao bivši Građanski.

Zanimljivo je kako za prvu odgođenu utakmicu Dinamo u Slobodnoj Dalmaciji nije predstavljen kao bivši Građanski, dok za onu ponovljenu jest.

Također je zanimljivo kako novinar u članku od 5. kolovoza prvo nabraja bivše igrače Građanskog (a potom i neke ostale) i zaključuje da će Zagrepčani pokazati dobru formu jer su u posljednje vrijeme postigli velike uspjehe.

U momčadi Dinama nalazi se nekoliko najpoznatijih igrača Zagreba kao Kokotović, Lešnik, Cimermančić, Urch, Lojen, braća Horvat i drugi, pa je sigurno da će Zagrepčani, koji su u posljednje vrijeme postigli velike uspjehe, pokazati dobru formu.

Problem je u tome što Dinamo od svog navodnog osnutka 9. lipnja do 5. kolovoza i nije pokazao neke zavidne rezultate (barem ne u onim utakmicama koje su zabilježene), dok autor članka kao najpoznatije igrače prvo nabraja upravo bivše igrače Građanskog. Bilo bi zanimljivo znati što je autor mislio kada je napisao da je Dinamo u posljednje vrijeme ostvario velike uspjehe. Sve je to još zanimljivije ukoliko se u obzir uzme činjenica da je samo dva dana prije u istim novinama Dinamo predstavljen kao bivši Građanski.

Prilažem utakmice Dinama do 5. kolovoza 1945. godine i utakmice s Hajdukom (izvor je magistarski rad Frana Đuranca, uz napomenu autora kako to vrlo vjerojatno nisu sve odigrane utakmice već samo one koje su zabilježene u novinskim člancima onog vremena). Pritom je u pet odigranih utakmica spomenutih u radu Dinamo pobijedio 2 puta, isto toliko puta je izgubio, dok je jednom igrao neriješeno.
• 23.6.1945.g.: Dinamo – Reprezentacija Zrakoplovstva (2:0) POBJEDA
• 3. srpanj 1945.g.: Reprezentacija Rijeke – Dinamo (4:2) PORAZ
• 22. srpanj 1945.g.: Dinamo – Crvena Zvezda (1:2) PORAZ
• 27. srpanj 1945.g.: Dinamo – Crvena Zvezda (2:2) NERIJEŠENO
• 29. srpanj 1945.g.: Dinamo – Reprezentacija Rijeke (4:1) POBJEDA

Veliki uspjesi? Teško. Razlog zašto autor Dinamove rezultate prikazuje kao velik uspjeh je vrlo vjerojatno ideološke prirode. S obzirom da se transformacijom prijeratnih i ratnih profesionalnih klubova u amaterska fiskulturna društva tadašnji nogomet sveo na još jedan od mnoštva instrumenata države u preodgoju mladeži i stanovništva općenito, autor je ovom izjavom vjerojatno pazio na duh jugoslavenskog bratstva i jedinstva svih naroda i narodnosti.

To se još više vidi u komentaru koji autor daje uz komentar o pobjedi Hajduka, u članku od 08. kolovoza.

U velikoj napetosti započela je utakmica koja je protekla u pravom sportskom I drugarskom duhu, te je služila primjerom kako sport treba da posluži zbližavanju omladine za razliku od prijeratnih igara, kad su vastodršci i preko sporta nastojali da posiju mržnju među našim narodima.

U prilogu dajem spomenute članke (neki od njih su se dijelili već dosta puta, ali prilažem ih ponovno čisto radi konteksta).

Svaki komentar je više nego dobrodošao!

6. srpanj 1945. g.


15. srpanj 1945. g.



3. kolovoz 1945. g.


5. kolovoz 1945. g.


8. kolovoz 1945. g.

I jedna poslastica. Reićev intervju s proslavljenim Hajdukovim golmanom Kaliternom, u kojem se Kaliterna prisjeća zanimljivih situacija s utakmica između Hajduka i Građanskog. Naravno, u glavnoj je ulozi bio naš Emil Perška Lalec. Navek je bil fakin!

Intervju je objavljen u Sl. Dalmaciji na zanimljiv datum - 29. veljače 1984. godine.

Iz tih davnih vremena u kojima je stvarana legenda o vrataru Luki Kaliterni, mnogo su puta prepričavani događaji s utakmice „Hajduk“ – „Građanski“ 2:1 u svibnju 1921. godine, a to je bila prva pobjeda koja je pokazala da u Splitu raste i stvara se pravi klub, dostojan rival onima iz Beograda i Zagreba. Dakle, Zagrepčani su prvi put došli u Split, prije toga su u Barceloni pobijedili momčad velikog Zamore sa 3:1, i po svemu su bili favoriti. U prvoj minuti, u prvoj akciji navalni igrač „Građanskog“ Granec iskoristio je grešku beka Petra Dujmovića Fjake i postigao gol. Kaliterna je prigovarao svojem beku, a još više se ražestio kad mu je reprezentativac Emil Perška dobacio:

- Kaj se tol'ko ljutite, to je tek prvi…

Više detalja u tekstu.