Hrvatska nogometna reprezentacija Gledajući reprezentaciju u zadnje vrijeme, dojma sam da ćemo odlaskom Modrića, Perišića i ostalih starosjedilaca podosta izgubiti ono što nas je oduvijek krasilo: požrtvovnost. Reprezentaciju su oduvijek krasili borci, fajteri koji se nisu bojali nikoga, već su uvijek išli glavom u kopačku.
Iako nismo uvijek bili bolji, barem si znao da će dečki dati sve da odigraju najbolje što znaju. Kad vidim Modrića da u 90. minuti šprinta u obranu sa svojih 40 godina, onda znaš da igra sa srcem za reprezentaciju. Takve stvari neću nikad vidjeti recimo od Baturine, Majera i ostalih mladih igrača (čast iznimkama) jer nisu borci. Vidjelo se protiv Gibraltara, kao da su pod prisilom tamo, čekajući samo da otiđu. Da, kažu oni da im je čast igrati za reprezentaciju, ali stav tijela govori drugačije.
O kvaliteti nećemo jer nismo vidjeli puni potencijal nove momčadi, ali mislim da ćemo se dosta mučiti u skorijoj budućnosti, pogotovo u napadu. Nedostaje tip igrača kao Mandžo i to nasušno. Samo zbog njegove neumorljivosti smo zabili drugi gol Francuskoj u finalu SP-a.