Jebote fcsb je 9. momcad rumunjskog prvenstva, zaista mislim da nismo mogli trenutno dobiti lakseg protivnika.

Ako to ne dobijemo nismo zaslužili proci dalje

ova mlađa generacija nažalost nije uopće povezana sa Cibonom i nisu ni svjesni koliko je ovaj klub bio sportski, ali i nacionalni simbol. Cibona je uz Dinamo bila definitivno razglednica Zagreba i simbol Hrvatstva u bivšoj državi



Legendardni video koji pokazuje što su navijali navijači Cibone 1984. u jugoslaviji

Svi koji se i dalje cude nisu mi jasni. Imamo to sto imamo, jednog dana s odmakom vremena saznat cemo sto je Boban vidio u Kovacevicu, ali nazalost nema napretka i nakon 7 mjeseci u klubu i nece ni biti jer on nije razina trenera za voditi klub poput Dinama.

Kao što sam rekao prvog dana, čim sam vidio da Strabag radi znao sam da će sve biti ok i u roku.

Nadam se da će isti dobiti natječaj i za gradnju Maksimira

Ja bi definitivno dao hoxhu za livakovica. Puno vise dobivamo dolaskom Livija, nego sto gubimo odlaskom Hoxhe

Ok, mislimo li nesto promijeniti da nam momcad i dalje ne izgleda kao u jesenskom dijelu?

103. - U završnici utakmice Kovačević je uveo Radoša, Horvata, Šuntu i mladog vratara Žnuderla. Izašli su Zagorac, Soldo, Mudražija i Varela.


Koliko je bio Zagorac na golu? 10 min? :grin:

90. - Zagorac dirigira obranom s gola što je lijepo za čuti. Nevistić i Filipović nisu toliko komunicirali s momčadi. Dinamo ima posjed, ali prilika za izjednačenje nema.

koja opservacija novinara :rofl:

84. - Sjajna lopta prema Vidoviću koji je jako dobro prošao i iskosa izbio pred golmana gostiju. Pucao je točno u golmana, ali u oči bode da je Villar bio na povratnoj te mu je Vidović mogao dodati. Ostaje 2-1 za goste.

82. - Ponovno je curilo po Mikićevoj strani, ubačaj s lijeva u sredini je dočekao Musibau, no ovoga puta nije dobro zahvatio loptu iz dobre pozicije.

78. - Dinamo je visoko pritisnuo Austrijance, Kulenović je osvojio loptu u šesnaestercu i proigrao Soldu. Dinamov veznjak pospremio je loptu u praznu mrežu.

73. - Karner je sjajno probio Pavića na lijevoj strani, probio se prema petercu i pogodio stativu. U nastavku akcije Bratschko je pogodio i vratnicu.

76. - Fridrikas je probio Mikića po desnoj strani i ubacio, u sredini je loptu dočekao Musibau i pospremio ju u mrežu za 2:0 Austrijanaca.

nakon 60. min i austrijanci su promijenili cijelu momčad kao i mi.

Cibona - sportski ambasador u vrijeme priznanja Hrvatske

U ratnim godinama, ‘Vukovi s Tuškanca’ putovali su tisućama kilometara, igrali u privremenim dvoranama i pronosili glas svoje zemlje diljem Europe.

Gotovo pola godine sezone 1991./1992. „Cibosi“ su se osjećali poput podstanara kojima ni najbrižnija gazdarica ne može nadomjestiti toplinu vlastitog doma. Nakon što su se izjalovili pokušaji da, zbog nemogućnosti igranja u Zagrebu, privremeno utočište pronađu u Münchenu, Madridu, Barceloni, Badaloni ili Valenciji, skrasili su se u Puerto de Santa Maríji. Utakmice su igrali u obližnjem Puerto Realu.

Do andaluzijskog gradića i svoje privremene dvorane „Vukovi“ su iz Zagreba putovali čak 26 sati. Autobusom su kretali do Graza, zatim letjeli do Frankfurta, ondje noćili, pa sljedećeg dana nastavili prema Sevilli. Posljednjih devedesetak kilometara ponovno su prelazili autobusom, sve dok ne bi stigli pred zidine preuređenog samostana Monasterio San Miguel, između Cádiza i portugalske granice, gdje su boravili.

Prije Španjolske, Cibona je morala odraditi formalnost na Islandu, u Njardvíku. Nakon uvjerljive pobjede 111:76, već sljedećega dana u istoj su dvorani ugostili islandske prvake i slavili 97:74. No košarka je ondje bila tek usputna djelatnost.

U zemlji od četvrt milijuna stanovnika, iznimno ponosnih na svoju neovisnost, „Cibosi“ su nastavili nekoliko dana ranije započetu diplomatsku misiju ministra inozemnih poslova Zvonimira Šeparovića. Islanđani su agresiju na Hrvatsku prepoznali već u prvim danima, dok je velik dio svijeta okretao glavu. Zemlji ‘Vukova’ posvetili su udarne prostore svih medija, a puna tri i pol mjeseca prije međunarodnog priznanja hrvatsku su trobojnicu istaknuli uz svoju zastavu u do posljednjeg mjesta ispunjenoj dvorani.

Iznad klupe s igračima visio je golemi transparent „Stop the War in Croatia“, a crni flor na dresovima „Cibosa“, u počast svim poginulim braniteljima domovine, govorio je više od same igre.
Pismo igrača i čelništva Cibone islandskom parlamentu, koje je uoči početka druge utakmice pred kamerama nacionalne televizije pročitala Helga H. Magnúsdóttir, predsjednica Rukometnog saveza Islanda, publika je pozdravila dugotrajnim pljeskom i otvorenom solidarnošću s borbom za potpuno samostalnu, demokratsku i slobodnu Hrvatsku.

Na povratku s Islanda „Cibosi“ su sedam sati proveli na londonskom Heathrowu čekajući vezu za Beč, gdje su dočekali vijest o raketiranju Banskih dvora. U takvom ozračju, osjećajući se nezaštićenima poput svih „vukova bez brloga“, započeli su nastup u prvom klupskom prvenstvu Europe’, ustanovljenom na Kongresu FIBA-e u Sofiji u svibnju 1991.

Paradoks je bio potpun: putovali su gotovo tri tisuće kilometara ne do protivnika, nego do „svoje“ dvorane. Vatreno krštenje dočekalo ih je protiv estonskog Kaleva, posljednjeg prvaka SSSR-a. Pobjeda 91:80, uz 22 poena Cvjetićanina, 20 Radulovića i 16 Sobina, bila je više od sportskog rezultata.

Bila je to potvrda da „vukovi“ mogu opstati i daleko od kuće. Pobjeda samopouzdanja i odvažnosti. Pobjeda za branitelje domovine, za Zagrepčane u skloništima i za 22 pomorca iz Zadra, Rijeke i Dubrovnika s norveškog broda „Basrra Star“, koji su hrvatskim zastavama, transparentom „Croatia – tvoji mornari“ te bukom truba i bubnjeva stvarali ugođaj kao u tada sablasno praznoj dvorani u Savskoj.

Već sljedećeg tjedna srušena je Barcelona (85:73), potom i Phonola Caserta, Olympic iz Antibesa i Knorr Bologna. Cibona je u prvoj sezoni današnje Eurolige ostvarila deset pobjeda izvan Hrvatske, igrajući bez doma, u ratu, pod stalnim putovanjima i neizvjesnošću te završila među osam najboljih ekipa starog kontinenta.

Uoči treninga u Tallinnu, u siječnju 1992., igrači su doznali da je njihova država međunarodno priznata. Sutradan, 16. siječnja, prvi put su nastupili kao predstavnici međunarodno priznate Republike Hrvatske i pobijedili Kalev 99:86.
U tim mjesecima Cibona nije bila samo košarkaški klub. Bila je simbol postojanosti, glas zemlje u ratu i njezin sportski ambasador u Europi.