Ono za čim ima potrebe je malo strpljenja i hrabrosti. U najmanju ruku barem malo neke bazne pristojnosti. Samo zato jer netko to zaziva, ne znači da zaziva neki bullshit "rezultat je trend". Ne znači da zagovara ostanak ovog ili onog, samo da se malo stane na loptu i da ljudima koji su odabrani barem mrvicu povjerenja. Mrvicu vjere da vide ono kaj većina vidi i da rade na ispravku toga. — vjeko1701
I točka. Sve rečeno.
Godine i godine crnila su ostavile neizmjeran trag ne samo u Dinamu već u cijeloj Hrvatskoj. Konačno smo maknuli to crnilo, došli su skroz novi ljudi, došli su skroz novi igrači, maknuo se višak.
Zadnja utakmica prošle sezone: Nevistić, RPG, Galešić, KTC, Mišić, Hoxha i Kulenović, to su igrači koji su tada igrali, a koji su i danas u klubu, tko je od njih trenutno prvotimac? Mišić i Hoxha. 16 novih igrača je došlo ili čak i više s Bennacerom, novi trener je došao, a navijači i dalje na Dinamo gledaju kao da su u klubu Olmo, Gavranović, Oršić, Ademi, Petković, Ivanušec i ostali. Nisu, došli su novi dečki, novi klinci, to kaj se prijašnjih godina pobjeđivalo u Europi i osvajao HNL bez problema ne znači da će se i ove. I da, bio bi problem da već 10 godina imamo istu upravu pa su posustali, ali nemamo nego imamo nekaj novo i gradimo Dinamo iz temelja.
Već na polusezoni će neki otići neke će se možda dovesti, na kraju sezone će biti još više dolazaka i odlazaka i već početkom iduće sezone će biti puno puno bolji rezultati nego trenutno. Samo kaj smo razmaženi, naučeni da se HNL osvaja s 20 bodova prednosti i naučeni da se tuku Atalanta, Fenerbahce, Tottenham. Za ovu sezonu je bitno da se u Europi koliko je god moguće još skupe neki bodovi, za prvenstvo da ga se osvoji s kakvom god igrom i rezultatima, a onda iduću sezonu dalje korak po korak. Birali smo između nastavka zla u Dinamu i procesa, odabrali smo proces pa je sad vrijeme da to i istrpimo. Ne znam kaj su svi očekivali da će se izmjenit 100 ljudi u klubu i da će se nastaviti gdje se stalo. Pa tog ni u filmovima nema.
Ljuti smo i bit ćemo ljuti već sutra, razočarani, nikakvi, ali vrijeđanje i tjeranje svega kaj hoda nas neće dovesti nikamo. Nitko ne kaže da trebamo biti veseli i ponosni jer nemamo povoda za to s trenutnim rezultatima, ali kako Vjeko kaže stati na loptu i pustiti ljude u klubu da rješavaju situaciju. Umjesto da se bavimo tuđim poslovima poput vođenja kluba, dovođenja igrača, postavljanja taktike i ostalo, ajmo se baviti našim poslom, navijanjem i odlaskom na utakmice. Zašto Koprivnica još uvijek nije rasprodana, zašto je na europskoj tekmi bilo tako malo ljudi, zašto će za tjedan dana protiv Lokomotive biti užasna posjeta, zašto nitko ne vjeruje u svoj klub nakon tako malo vremena, zašto smo tako djetinjasti i imamo tako malu granicu između osvajanja cijelog svijeta i raspada kluba? Pustite na trenutak Bobana, Kovačevića, Nevistića, Mišića i ostale, zapitaj malo sebe zašto si zviždao igračima na tribini, zašto si ih vrijeđao na društvenim mrežama i forumu, zašto si otišao u kvartovski kafić umjesto na stadion, a čim krenu dobri rezultati ćeš pljeskat svakom tom kojem si zviždao, hvalit svakog kojeg si vrijeđao i otići ćeš na stadion jer je bolja brija nego u kafiću.