Trener - Sergej Jakirović Lijepo je kad se barem jednu večer ne gata. To samo pokazuje koliko je ova pobjeda velika i što nam Dinamo svima znači.
Niti je on večeras postao najbolji trener u Dinamu ikad, niti je pao s kruške.
Onog trenutka kad je Zajec pružio podršku Sergeju, napisao sam da je odluka po dosta parametara nepopularna, ali i da je Zajec stari nogometni mačak, koji vjerojatno jako dobro zna što smjene trenera (ne)donose.
Tko garantira da bi taj novi trener večeras izvukao 0-1 na Poljudu? Tko garantira da ih ne bi razbio s 0-3? Tko može tvrditi da je umjesto Kalinića bio Livaja da bi večeras pisali o čupanju jednog, ili možda niti jednog boda? I tko to u životu išta uopće može garantirati, kad je nogomet igra u kojoj ne ovisi baš sve o onome vidljivom i opipljivom, a potezi koji se vuku na kraju stanu u par centimetara? Ili ne stanu.
Jednom ga je spasio Kaneko. Jednom Kulenović. Jednom Bernauer. Večeras Petković. Ili ipak nisu samo njega? Naravno da nisu. Shvatite da su spasili sve nas, spasili su Dinamo. I taj isti Dinamo je večeras pobjedio.
Brujali smo svi, nagađali, razglabali, pa i relativizirali na koncu. Tvrdili su brojni da će nakon Soluna Bernauer biti otpisan. Kaneko je po forumskim gatarama navodno prekrižen već mjesec dana. Jer eto, smrde mu noge, Ristovski ga ne voli, Petkoviću se ne sviđa njegova frizura... A on ih je obojicu večeras gurnuo u prvih 11, u najteži derbi u posljednjih 15-ak godina. I nije da mu se nisu odužili. Pogotovo Max.
Onog trenutka kad krenete doživljavati da svaki od trenera zapravo predstavlja Dinamo, bit će vam lakše. Zvao se on Sergej, Vahid, Nenad, Igor. Samo Dinamo ljudi...