Trener - Sergej Jakirović Kad je Sergej tek stigao, znao sam, kao i dobar dio foruma, da smo dobili trenera koji je veliki potencijal. Rijeka pa Dinamo, što god tko mislio, lijepa je stepenica, barem što se hrvatskog nogometa tiče, ali je i dalje postojao upitnik, s obzirom na to da smo bili u prilično klimavom trenutku kao klub.
Svoje mišljenje o treneru, nisam nikada pisao ovdje, barem ne egzaktno. Takve stvari, po defaultu, zadržavam za sebe. Bilo je tu uvreda, teških riječi, bilo je podrške, ali i onih manje ili više trezvenih u svemu tome. Usudim se reći da sam i ja nekoliko puta označen popularnom krilaticom " Yakirov odvjetnik " , ali me to nije diralo, s obzirom da znam da sam i prijašnjem treneru pružio izrazitu podršku, a tko ne vjeruje u to, neka potraži moje komentare od ljeta.
Imao je on svojih grešaka. Nikada nisam bježao od toga. Lutanje s golmanima, poneke suspektne odluke u prvom dijelu sezone, a onda i najveći krimen (za mene bar), Loksa i 0-3. Bilo mi je krivo čitati i neke komentare, gaženja na podu, ali sam shvatio da ljudi jednostavno žele najbolje Dinamu.
Sergeja osobno ne poznajem, ali smo se, u njegovim mostarskim danima, jedanput sreli, prišao sam mu, malo i stidljivo, a on me oduševio stavom i pristupom, i bit ću brutalno iskren, "kupio" . Taj dan je ,u mom srcu, istakao jasnu kandidaturu da nas, kad za to dođe vrijeme, predvodi s klupe. Da, htio sam to, da taj trenutak, kad će se popeti na zlatni pijedestal, postaviti "krunu" najboljeg u Hrvatskoj, bude, baš u mom Dinamu. A čovjek sam, emocija, od krvi i mesa, i imam pravo na želje. Nakon dolaska iz Rijeke, na Instagram sam mu poslao kratku poruku, izrazio čestitke i zaželio sve najbolje, a on mi je odgovorio, obećao da će dati sve da uzmemo dvije krune. Oduševilo me i dirnulo, trener velikog, mog Dinama, beznačajnom meni, odgovara da će sve biti kako treba.
Došao je i taj trenutak. Na Rujevici igramo, vjerojatno i odlučujuću utakmicu, za prvaka Hrvatske. Na istom onom mjestu, gdje su mu, prije pet mjeseci spremali "pakao". Gdje ga je pola Hrvatske smjenjivalo u predvečerje tog susreta, uz opasku kako će ,Karma" učiniti svoje, kako će mu upravo Rijeka presuditi. To se nije dogodilo, u tom susretu smo bili bliže pobjedi, a on je sva pljuvanja (iz navijačke perspektive i u neku ruku razumljiva) prihvatio gospodski, stoički i sa osmijehom.
Tako da, drage kolege, Dinamovci, forumaši, prijatelji, nadam se da sam barem malo približio neke svoje osjećaje, ali i da sam, kroz sve ove mjesece, u svim svojim upisima bio realan i objektivan, koliko sam, s obzirom na sve navedeno, uopće bio u mogućnosti. Ovo je moj posljednji upis, barem do nedjelje, jer za mene kreće "predizborna šutnja".
Sergej, Šefe, kako Vas volim zvati i kako sam Vas nazvao prvi put kad smo se sreli, želim Vam svu sreću ovog svijeta. Vama, stožeru i naravno igračima. Zajednički ste iznijeli ovu sezonu, nije bilo lako, uspona je, kao i padova, baš kao i u životu, bilo konstanto. No, to je nogomet. Više ništa nije važno. Sve će stati u tih devedeset minuta i nadam se da će se preokrenuti na našu stranu. Što će biti poslije toga? Osobno me trenutno to ne dira , neka odluče oni koji su za to zaduženi.
A za za kraj, moja omiljena : Bad Blue Boys, Bad Blue Boys, Bog i konjica, Neka živi Dinamo i majka Hrvatska!