Šefe, bravo za duplu krunu.

Sretno dalje u Muri ili GOŠK - u iz Gabele!

Novinar : - Hoćete si dat malo oduška, onako kao Ancelotti, i zapalit nekakvu kubanku na tom autobusu na proslavi?

Jakirović : "Pa ne znam hoćemo li imat kubanke, vjerojatno hoćemo. Nekakav je plan i bio da ih kupimo. Ali tko će se s Ancelottijem uspoređivat, on stavi i sunčane naočale, ali ja ako ih stavim po noći, reći će da sam lud čovjek.."

jedan je trener, da ga ne imenujem, u BIH rekao da recimo baza reprezentacije mora biti domaće prvenstvo, odnosno Premijer Liga.

Svi su se novinari na to nasmijali, jer su odmah naravno mislili da okosnicu ekipe trebaju činiti igrači Zrinjskog ili Borca. Ali ne, iznio je fakt (kojeg ni ja nisam znao) da su u hrvatskoj momčadi iz 2018. čak 22 igrača igrala domaće prvenstvo ili prošli kroz omladinski pogon nekog od prvoligaša, samo Rakitić nije. I na takvu "bazu" je zapravo mislio.

Uglavnom, slažem se, podosta se omalovažavaju "naši" igrači i prvenstvo.

Najjače od svega je što su, usprkos redovno kriminalnom suđenju, ljudi stavili "šapu" na većinu lige. Odvratno.

Odnosno, stvari funkcioniraju tako da nekoj ekipi "dogovore" tri boda na nekom random gostovanju, pa im je ta ista ekipa kasnije dužna to vratiti u međusobnom susretu, ako im to zatreba.

I takve odnose imaju s barem tri kluba...

Zanimljivo kako se odjednom stvorio narativ da je Boto Isus Krist Spasitelj, koji je u Osijek došao s jednom jedinom namjerom - da ih napravi prvacima.

Niti je, kako je tu kolega napisao iznad, sve strano bolje, niti mislim da je Zeka najbolji hrvatski trener. Ali je činjenjica da se vratio iz Albanije i uzeo vruć krumpir u ruke. Ovo mu je baš lijepo "hvala".

S Belupom je napravio odličan rezultat prošle sezone, što god tko mislio o tom klubu, koji je valjda najneambiciozniji prvoligaš u povijesti. Ali da, prvo su ga maknuli jer eto, predsjednik i direktor ne podnose igru na rezultat i bunker, pa sad imamo za priliku vidjeti kako ih ove godine krasi gegenpressing i brza tranzicija, pa su zbog toga i promjenili tri trenera u manje od deset mjeseci...

Da se osvrnem i na Osijek. Ne znam koja je ambicija kluba bila, ali je Zekić uspio izboriti Europu, a u izlog promovirao nekoliko sjajnih mladih igrača, a ne vidim od čega bi klub živio nego od prodaje istih. Pred kraj sezone, odnosno u drugom dijelu, krenuli su igrati dopadljiv i efikasan nogomet, i zaslužili čak koji bod više nego li imaju na kontu. No jebi ga, nije mu na mjestu rođenja Paris.

Baš me zanima sljedeći potez Portugalca, Mourinho je recimo slobodan. Samo kažem.

Meni je samo bila glupa činjenica da smo Superkup (15.7.) krenuli igrati u dresovima od prethodne sezone.

Shvaćam da Adidasu nismo prioritet, da je tadašnja uprava bila neodgovorna po pitanju svega, da je sezona svakako krenula konfuzno, ali si klub renomea i veličine Dinama to ne smije dopustiti.

Pa nije se Superkup igrao 1.6. , nego gotovo dva mjeseca od završetka prethodne sezone.

Da, s tim da je Čačić tada to i naveo u obrazloženju. Da ga se riješio jer je loš kada napadamo i imamo posjed.

Ima tu istine, naravno i bilo bi logično kad bi mi u svlačionici u tom trenutku imali šest stopera različitog profila, pa se eto odričemo jednog. Ali taj nas je suludi potez u jednom trenutku doveo do toga da nemamo više od dvije stoperske opcije pred kraj sezone.

slično razmišljam, s tim da mislim da bi i u jačem Dinamu od ovoga dobro došao u rotaciji. Puno je utakmica, jak je tempo i ritam, a on je fizički životinja, a to se za HNL pokazalo prilično okej i dovoljno (primjer KTC).

Ili sam ja previše subjektivan jer obožavam Skandinavce, ne znam.

" Znam da Dinamu treba naša pomoć. Meni je to i dodatan motiv za naslov. "

Gospodin Rasmus Lauritsen!

Kad netko pita koja je važnost stadiona, zašto je od najvećeg strateškog plana da ga i naši naprave, ili kad se pak krene prosipati ona floskula "ma meni Maksimir ima svoju draž", treba pogledati Osijekove domaće utakmice.

Naravno da sadašnji Maksimir ima svoju draž, naravno da je veliko i nenadjebivo sve što taj stadion nosi sa sobom, pogotovo meni koji ga vidim pet puta godišnje. Ali, nemojmo se lagati.

Pogledajte ovu utakmicu večeras. Po kvaliteti nogometa, nekakav HNL prosjek. Ali kad je gledaš na ovakvom stadionu, u ovom ambijentu, s ovakvim terenom i akustikom, imaš dojam da je to nekakav Freiburg - Hoffenheim.

Loša infrastruktura nije samo floskula koja se uzima zdravo za gotovo, definitivno.

slažem se. I nedavna floskula, protiv Armenije, " vidiš kako nam fali ".

Pa onda, par mjeseci nakon, Pjacina rapsodija protiv Egipta, demantira to sve, kad točno vidiš što krilo treba raditi i radi.

Ponavljam i ponavljao sam, Oršin prime smo izgubili i prokockali zbog zasluga.

[ mene je samo strah Perišićevih zasluga. Nepopularno je reći da je čovjek u drastičnom padu od Rusije. A to je za mene činjenično stanje. Pa sjetite se samo Katra, niti jedan dribling mu nije prošao, niti jedan. Ali da, gol Japanu, pa onda ne možeš..

Klasa, da. Veliki igrač, da. Može li pomoći samom svojom pojavom i iskustvom, i to da.

Ali biti prva krilna opcija na velikom natjecanju, nakon loma ACL u 35- oj godini, i nasilnog povratka na srazove sa Belupom i Istrom, po meni nonsens. Nesvakidašnji.

Ima istine, ali je to sve relativno. Slično sam razmišljao i u Katru, pa se prevario.

Kao prvo, naravno da reprezentaciju na nekom turniru ne možeš promatrati tek tako, pozicijski. Gvardiol će krpati lijevog beka, možda, ali je činjenica da je na tom lijevom beku pružio vanserijske partije ove sezone i postao dio elite. A s druge strane, ako bude igrao stopera, tu straha nema, boljeg nikada nismo imali.

Ako se gleda napadačka trojka, Kramarić/Budimir/Petković, ne znam kada je Hrvatska na neko natjecanje dolazila s takvim različitim profilom igrača, od kojih su sva tri u sjajnoj formi.

Ali Hrvatska reprezentacija pod Dalićem ima jednu komponentu, rekao bih prednost. Odlično igra turnirski sistem natjecanja. Znaju igrati na rezultat, na posjed. Na prošla dva svjetska prvenstva su u grupi primili ukupno 2 pogotka, a zabili taman koliko je trebalo da prođu dalje, a to nije slučajno.

Daliću se jedna stvar ne može oduzeti, a to je zajedništvo koje je balansirao i održao sve ove godine. Uspješno se, bez većih posljedica, riješio svih onih koje je smatrao vukovima u stadu ovaca, pa za rezultat dobio tri medalje.

Nekakav moj sukus ražmišljanja je da u reprezentaciji nećeš imati nekakav mehanizam ili princip igre, ali imaš 6-7 vrhunskih pojedinaca na čiju se genijalnost uvijek možeš osloniti. Nadodaj na to i sjajnu energiju i atmosferu koju će naši stvarati tamo.

Moja je prognoza sami vrh ili debakl. Dakle ili polufinale ili ispadanje u grupnoj fazi.
Iako za mene osobno doživljavanje prolaska grupe kao uspjeha nije floskula, nego gola činjenica.

e sad se slažemo. Znaš na što sam mislio.

Daj vadi vani Brodića i Kulenovića, ima li Nakamura neki tu?