Hrvatska nogometna reprezentacija A sad, hlađenje.
U jednu, baš veliku ruku, mi je nekako drago što smo prizemljeni. Ne, naravno da se nisam nadao da ćemo biti devastirani sa 3-0.
Ali, ovaj poraz donosi jednu novu sliku.
U idućoj utakmici, odnosno protiv Albanaca, morat ćemo napasti. To znači izići s pravom, napadačkom postavom, odigrati i odgledati pravu Hrvatsku simfoniju. Dakle, Hrvatska, bez taktiziranja, bez prilagođavanja, bez fejk desetki, fejk devetki, fejk krila koje ulaze u sredini i otvaraju neke prostore i svakojake pičke materine. Zbog toga iskonski mrzim prve utakmice na prvenstvu.
Dalje. Drugi kontekst zbog kojeg mi je drago, što nećemo gledati ove Uvijek Vjerni Lidl glave ispred ekrana. Sada više nema Joze iz Kassela, Barice iz Freiburga, koji su potegnuli odavde i odande. Naravno da volim sve Hrvate ovog svijeta, ali mi je stvarno bilo mučno slušati te razne najave ovih dana, a onda slušati idiote u javnom eteru.
Euforija se isprala ko modra galica, sad tek kreće ono pravo. Igraj naša Hrvatska!