Jel samo meni on Luka Stojković sa Wish - a hahahahahahaha?

svaka čast.

Sad te imam u vidu za ove konstruktivne čije komentare tražim na "search", hehe.

Koliko god sad zvuči deplasirano priča da Pašalić ne vrijedi neku cijenu, još je deplasiranije tvrditi da smo ga trebali dovesti dok je bio nula eura.

Zamišljam ovdje scene da Dinamo dovodi igrača iz treće njemačke lige...

Pa evo dovodimo stopera iz Primere, pa je pola ljudi, koje ga u životu nije gledalo, prilično pesimistično.

Ne treba biti malodušan. Pašalića bi potajno svak htio kod nas, jer zna da je igrač koji je okomit, dobre tehnike i odličnog šuta. U svakom slučaju priličan upgrade u odnosu na dvojac na desnom krilu od prošle sezone.

Nisam jedan od paničara. U temi transfera većinom argumentiram koji mi se igrač sviđa, zašto mi se sviđa, koje su mi njegove karakteristike dobre, koje manje dobre.

Gotovo nikada ne ulazim u temu budgeta, zašto, kako, hoće li biti ili neće. Ukratko, ne tvorim pasivnu agresiju oko love. Prihvatio sam da ima novca koliko ima, te da će se trošiti u granicama u kojima se može. Ja sam okej s tim.

Pozdravio sam i rastanke s Vidovićem, Kanekom, Bulatom i Šutalom. Okej sam i s tim.

Ali sad imam par pitanja, onako, zdravorazumskih pitanja. Za ekipu koja opravdava baš svaki potez kluba, i sve one kojima nema, ama baš ništa suspektno, čak i kad naočigled ima.

Je li moguće da baš oko svakog igrača kod nas "zašteka" na financijskom planu, tek tako? Je li moguće da se svaki transfer u posljednjih dvanaest mjeseci, barem jednom ozbiljnije zakomplicirao, kad je došlo do riječi plaća, isplata, postotak, bonusi i rate? Je li moguće da su sve to samo proizvodi medijskih natpisa? Jer netko nas ruši, mrzi novo vodstvo, želi loše Dinamu?

Ponavljam, ne stvaram histeriju, ali ako se svaki, pa čak i normalan upit, svrstava u mamićevštinu, kakva je onda tek teorija zavjere da je sve što ima veze (negativne) s Dinamom, laž i proizvod ljubomornih ljudi koji nam žele napakostiti?

Svaka medalja ima dvije strane, pa i naša. Vrijeme će pokazat što je bilo i što je prava istina. Ali mi s navijačke strane nije jasno da se za svaki argument ili pitanje nekoga tako podlo šalje u "Međugorje" ili u "agenciju". Smiješno.

Ma bubnuo sam primjer, ali toga baš ima..

Zanimljivo kako svi znamo da je Dinamo ogroman, kako vuče hrvatski nogomet i da je šampion.

Ali se zato bolje i popularnije u Hrvatskoj deklarirati kao dugogodišnji navijač FK Sarajeva, a ne tog istog Dinama.

Što ti je moć medijske manipulacije i kreiranja narativa.

" Ovo mi je najjači period, jer znam da Vam je dosadno, pa se tu spominje puno imena. Sva sreća da je Euro, bilo bi tu još svakakvih imena. "

Jakirović novinarima na pressici. Ovo ga je netko sa Zone savjetovao da kaže, sto posto.

Ne znam, meni baš nema tolikog hypea, ili ga ja ne osjetim.

Nekako mi je kao i Baturina, mirno ušetao u prvu momčad i čeka svoju šansu.

Mali izgleda skroz na zemlji, nije klasični Instagram i Kenzo nogometašić, nisam mu do sada upratio neki pompozni intervju s najavama kako će na terenu pokazati sve i da ga samo treba pustiti.

Šuti, radi i čeka. To volim. Propala mu je i ona posudba u Istru pa nije pravio nikakav problem, za razliku od tatinog sina Rukavine.

Vidjet ćemo, možda nisam ni ja u pravu. Pričam o tom prvom dojmu, svom naravno.

Svi volimo Samuraje, vežemo se za igrače, trenere, trenutke i emocije.

Ali na kraju dana, ovo je samo posao. Ne želimo više pojačanja "reda radi", popunjavanje rostera, niti rotacijske igrače.

Kaneko je bio takav, realno. S druge strane, za Stojkovića, koji pokriva isti dio terena kao i Vidović, godinu dana ranije smo iskrcali par milijuna eura. Uraditi to i s Vidovićem, jer je mlad, i jer je na bljeskove igrao dobro, zaista nema svrhu.

Ovako imamo više prostora i za Vrbančića koji može odraditi desetku, a nitko još nije ni blizu Baturini. Dakle, platiti najvećem eksponatu zamjenu 3.5 milijuna eura, i potencijalno kočiti minute drugom eksponatu iza njega, to nema preveliku svrhu.

Od mene palac gore za ove poteze uprave i sportskog sektora. Također, sada želimo i odlična rješenja na polju "ulaznih transfera". Idemo raditi!

Kad je pred kraj prve polusezone bljesnuo, pomislio sam da smo dobili najveće pojačanje, i to nenadano.

Šteta, kad se sve uzme i sabere, on je solidna rotacija, a ako se bira između njega, za kog tek treba odvojit neke novce, i Špike za kog si već istresao odštetu, koji je u sustavu Dinama godinama, poznaje jezik i ambicije kluba, odluka je tu jasna.

Takuro Samuraj, hvala za uspomene, silovanje Dialla pred Božić. Ostat ćeš upamćen kao dio jedne duge, stresne ali na kraju slatke sezone. Sretno dalje!

Da, na taj dio sam potpuno zaboravio, u pravu si. Za

Poslije Albanije, točnije na poluvremenu, pisao sam o tome kako se promjenio narativ o rezultatima reprezentacije, barem na javnom RTV servisu.

Nakon Portugala, osmine Eura 2016 (uzmi u obzir da do tada grupu nismo prošli osam godina ), gdje te nesretno izbaci kasniji prvak Europe, salve kritika idu Čačiću. O Mandži, Pjaci, nedovoljnom autoritetu, velikoj krivici.

Sad ispadamo nakon blijede tri partije, s dva boda u tri utakmice. Nakon tri zbilja sjajna turnira je to realno podbačaj, ali se na istom tom servisu priča o svemu, samo ne o rezultatu i igri.

Pa su nam se servirale svakve floskule, od toga da je ovo zahvala "senatorima" za sve, pa onda i nek ispadnemo ako ih treba istrpit (u njemačkoj se takve izjave kažnjavaju robijom), do toga da je mudovito od strane Modrića uzeti penal a zna da slabo izvodi, pa sve do suza iza utakmice, one su mjerilo hrvatstva i nacionalnog naboja (druge reprezentacije i nacije ne puste suzu u takvim situacijama).

Propast je naša od nas samih.

Jedino Ivković donekle ima jaja reći nešto kontra "službene istine" , pa kakav je da je.

Na neki način mi je to branša, pa me svaki dan iznova i sve više čudi, kakvu je ekipu HRT " sastavio " u studiu. Doslovno su me natjerali da plačem zbog Jeličićevog povlačenja.

Znači, imao si, od trenera koji dobro komuniciraju i poznaju profesiju, na raspolaganju Jakira (barem do kraja zagrebačkog dijela priprema), u Hrvatskoj je sigurno boravio i Slaven Bilić, možda i Neno. Tu je i jako zanimljivi Zekić, vjerujem da bi i Sopić legao u ovom formatu, pa i Čabraja koji je jako opušten i ugodan.


Netko je nedavno napisao da je ovaj dio posla mogao odraditi i dvojac sa UPU ( Pukšar i Ljubić), slažem se i s tom konstatacijom.

Dakle stotinu, baš stotinu kvalitetnijih opcija. Ali vrhunac tvog razmišljanja i dometa su Tomo sirovina Ivković, Ješe koji griješi imena svakog drugog igrača, i Matteoni koji je poznat kao novinar specijaliziran za tiskana izdanja... i da ne idem dalje.

konačno da netko ovo napiše.

Ekvivalent raspravi Tomašević i Bandić, a potonji već tri godine nije među živima.

Ja ne znam kada smo se mi (kao klub i reprezentacija) orijentirali i krenuli proizvoditi napadače koji su isključivo mantinele i ne traže niti dubinu, nisu okomiti, a u 16 metara su tri puta po utakmici.

Ne može mi nitko reći da je to do genetskog materijala, a ne do osobnih odluka i neke vrste sebičnosti, ili može?

Andrej Kramarić je do 2014. godine, a pogotovo u ranijoj fazi karijere trpao nemilice, u Rijeci je bio najbolji "killer" kojeg sam gledao u HNL, i onda mu su pred tridesete godine digne ona stvar, zato jer je tehnički nadaren, i on odluči biti lutajuća i imaginarna desetka u Hoffenheimu. Ne kažem, on zabija i tamo, ali me nitko ne može uvjeriti da Krama nije "fox in the box" ala Drmić.

Posljednji takav napadač kojeg smo imali je bio Kalinić. On je baš imao nos (u svakom smislu) za šansu i gol.

Zato sam prije prvenstva argumentirao da nam Budimir treba, jer koliko - toliko stiska stopere, traži loptu u dubinu, ne gnjavi ju.

Ne znam što je sa perspektivom, ali svi oni koji nadolaze (Beljo, Musa itd), ali se i spominju u kontekstu kluba, djeluju mi kao oni koji vole primati loptu na leđima i čekati ubacivanja krila, ala Petko. Zato ne bih imao ništa protiv Miereza, a i vidjelo se da Kule "daje ruke".

Malo se previše HNL ovdje degradira. I to je zapravo problem kompletne hrvatske javnosti. Bilo je istih priča da će polomljeni Perišić šamarati s po tri gola Istru, Varaždin i Belupo.

Lik je došao i nije napravio apsolutno nikakvu prevagu, pritom mu je Hajduk a i Split rehabilitacijski centar, što je pričao očito svom bliskom krugu ljudi, a vidjelo se kakav su takvi igrači ostavili efekt i na Euru.

Uzmite treninge i primjer KTC -a i bit će vam jasno zašto je konkurentan i dalje. Čovjek radi fucking Rocky treninge i udara rukama bez rukavica u boksačku vreću i šta sve ne, da bi opstao na tom nivou.

Brozović, čije su funkcionalne i plućne sposobnosti u debelom plusu u odnosu na jednog Rakitića, a pri tom je i mlađi četiri godine, na Euru je bio daleko ispod svog nivoa, razlog je znan.

Dakle, Rakitić, Livaja, Džeko i Perišić u istoj momčadi?

Prihvatljiv je jedan od njih, jer bi onda ostalih 9 moralo trkački pokrivati i obrambeno i napadački (kao za Modrića u Realu) ali sva četvorica, ni u HNL - u ne bi prošli, budite realni.

Znači sve druge ekipe koje vrijedno treniraju, obavljaju testiranja, pripremaju se i odrađuju kompletne i teške pripreme, su zapravo teški k, jer će doć netko i sastavit pet ili šest penzionera koje će ih ponizit. Ne ide to baš tako.

Vidim i Kalinić je priskrbio Hajduku enormne uspjehe i važne golove, kako da ne. Ajde, Džeko ima taj killerski instinkt, tehničar je i igra odlično leđima, to bi uvijek moglo poslužiti, ali Raketa, koji je i u najboljim godinama bio dobrano spor igrač?

Pa pogledajte Španjolsku, sasvim slučajno su se prilagodili modernom i motorički izazovnom nogometu, i napustili kruženja s milion passova oko šesnaesterca? Ja mislim da ne.