Upravljačka Tijela | Predsjednik | Uprava | IO | NO Evo ja ću vam prvi puta javno reći kao skupštinar, povjerenik i suosnivač ovog foruma. Osobno sam najrazočaraniji upravo u igrače od svih struktura kluba. Mene je sram na što njihov pristup utakmicama liči. Ja na prste jedne ruke mogu nabrojati utakmice u HNLu gdje je meni taj pristup bio zadovoljavajući. S druge strane utakmice LP su odigrali s iznimnim pristupom. Što nam to govori? U tom kontekstu krivica može biti sviju nas koji smo na neki način uključeni u rad kluba što smo si dozvolili takav pristup iz tjedna u tjedan. Tko je trebao i kako reagirati? Uletjeti u svlačionicu i sve im po spisku kao neki prije. Evo ja osobno nisam siguran.
Zato i smatram da će nam biti potreban ozbiljan reset koji treba započeti s izborom novog SDa, ali jednako tako i promjena cijelog DNK kluba koji realno zadnje 3-4 godine dozvoljava ovakve "underperformance" od strane dionika na terenu da nam postanu normalni. Nije ovo prva godina da se nama ovo događa, mi već 3-4 prvenstva izvlačimo na ho-ruk što je jednostavno nedopustivo iz godine u godinu, a prije svega zbog razlike kvalitete kadra nas i ostatka lige. Uvijek se može zaletjeti flop sezona, svakom se to može dogoditi, ali realno nama svaka od zadnje 3-4 u HNLu tako izgleda. To je nedopustivo. Podcjenjivački pristup, laganini, lako ćemo, budemo sutra, bit će bolje, radimo, ali nas ne ide, evo sad ćemo. To u mom rječniku ne postoji. Ne želim da postoji ni u Dinamu. Ni pod razno.
I da se razumijemo. Opet ja ovdje ne govorim o tom i tom imenu. Ni među igračima. Ne može se tek tako nekoga obilježiti krivcem. Govorim o stanju uma, motivaciji, razini volje, samopouzdanju, samopoštovanju i poštovanju drugih. Moramo svi skupa dignuti taj nivo i zajednički ga prenijeti na igrače. Naravno, na normalan ljudski način, a ne čobanskim manirima bivših voždeva. Svi djelatnici Dinama kao i igrači moraju postati svjesni u kakvom klubu rade i igraju te kakvu čast im to treba predstavljati.
Osobno ću na tom inzistirati koliko je u mojoj moći i utjecaju. Ne želim Dinamo kojeg ću se sramiti već na koji ću biti ponosan. I s obzirom na svoje godine imam sve manje strpljenja za čekanje.
Mene su ove zadnje godine iskreno govoreći jako potrošile po pitanju Dinama. I njegov današnji rezultat više nego ikad shvaćam kao neku vrstu osobnog poraza. A ja to ne volim i neću si dozvoliti. Ili ćemo tu napraviti iskorak ili deda ode u zasluženu mirovinu po pitanju svih razina svoje uključenosti u klub. Tribina me uvijek čeka i moji prijatelji tamo. Od Dinama kao navijač nikad neću odustati. A najsretniji ću vjerojatno biti kad dođem na tekmu bez ikakvog prethodnog saznanja o bilo čemu vezanom uz dnevna događanja oko kluba.