Hajduštvo u Splitu!

Teški časovi Gradjanskog. 90 časaka u opasnosti života. - Granec leži u 12 sati u noći još u nesvjestici. Šifer iščuškan. - Perškina Zagrebčani su republikanci ...
ruka u sadru.

Dne 21. o. mj. odigrao je I. Hrv. Gradjanski Sportski Klub Zagrebu, nakon Sarajeva nogo- metnu utakmicu sa Splitskim Jugom i pobijedio 7:1. Dne 22. o. mj. igrao je Gradjanski sa Hajdukom. O toj utakmici primamo iz Splita s objektivne strane najprije slijedeći brzojav:
Hoću da Vam cijelu utakmicu u tančine opišem. Postava Gradjanskog: Vrdjuka-Šifer, Ferderber-Rupec, Bažant, Vragović-Pavle- ković, Granec, Perška, Heinlein, Babić.

U 3ćoj minuti tjera Hajduk loptu prama vratima Gradjanskog. Šifer rempla i baca loptu u aut, našto tri čovjeka iz općinstva navale na Šifera i sa šakama ga isprebijaju, jer je loptu bacio u aut. Gradjanski htio napustiti igralište, ali ponovno nastavlja. Sada pada prvi goal za Gradjanski, zabio ga je Granec solo. Onda predje lopta k vratima Gradjanskog, Šifer rempla i sudac sudi »11 metra«<-pada prvi goal za Hajduk. Tako se igra dalje, Granec vodi ponovno solo, ali ga tik pred vratima Hajduk tako nemilosrdno pokosi, da se više nije povratio u igru. Igra teče dalje, Babić pada u nesvijest od zadanog udarca u glavu. Nakon nekoliko časova, pada na sličan način drugo krilo. Lopta sad pred vrata G.-a, Djuka lijepo hvata, ali ga krilo Hajduka takvom žestinom udari u prsa, te pada Vaš slavni Djuka. Nekoliko minuta pauza. Igra se nastavlja, a malo prije poluvre- mena pada i drugi goal za Hajduk. Sudac ništa nije vrijedio, čim Heinlein loptu primi, već je kazneni udarac protiv Gradjanskog.

Drugo poluvrijeme igra se bez Graneca, Perška ranjen u ruku, ništa se ne može činiti. Sa strane Hajduka igra jako surova, ali Gradjanski ne reagira. Tako je svršila utakmica. Sudac ing. Ivanišević.

Mi smo u noći tražili telefonski spoj sa Splitom i bilo nam s dvije strane od Splitskih gradjana potvrdjena nevjerojatno surova igra Hajduka, postupak suca i općinstva. Kasnije stigao je još jedan brzojav slijedećeg sadržaja: »Izgubili 2: 1. Sportski škandal. Granec u 26. min. ranjen. Šifer iščuškan. Publika plju-vala, jedva izbjegli teškoj situaciji. Igralo 10 igrača.

Napokon bili smo u pola noći nazvani od Splita i jedna službena osoba Splitskog nogometnog podsaveza javila nam je slijedeće:

Čim je stupio Gradjanski na igralište, počela je urnebesna vika publike uz bacanje raz- nolikih predmeta, te pljuvanje po igračima. Publika je vikala: »Hajduk je prvak Jugoslavije, a ne Gradjanski. Zagrebački republikancil«< Za vrijeme igre vikala je publika: »Ne ćete doći živi u Zagreb, mater vam vašu!« U jednom slučaju intervenirala je policija sa sabljama!

Gradjanski je igrao u izvrsnoj formi i sreća je po njega, da je rezultat tako ispao, jer inače zbilja ne bi igrači izašli živi iz igrališta, a isto bi im se dogodilo, da su ostavili igralište. Sudac Ivanišević pristran za Hajduk. Klub Hajduk ignorirao je Gradjanski za vrijeme njegovog boravka u Splitu, dok je »Jug« dočekao vrlo lijepo prvaka Jugoslavije.

Granec leži onesviješten, uz njega liječnik. Posljedice još nepoznate. Kad je Granec zabio prvi goal i polučio vodstvo za Gradjanski, ZAGROZIO MU SE HALF RODIN UZ KLETVU
MAJKE i malo zatim ga je unesrećio. Individuum, koji je ćušnuo Šifera, zove se ŠALJA- PERO, a to je onaj isti, koji je pred 2 godine igrao u Hajduku u Zagrebu i sa svojom surovošću istaknuo se iz momčadi.

Za vrijeme ovoga razgovora s predsjednikom Gradjanskoga, zaviknuo je igrač Ferderber u telefon:
>>GOSPODINE PREDSJEDNIČE, GROZNO, GROZNO, GORE NEGO LI U AFRICI!«

Prvi goal za Hajduk Elfer, drugi čisti off-side. Najbolji u momčadi Gradjanskoga Ferderber onda Vrdjuka, Šifer i Granec.

Pojačanje,,Hajduka".
Hajduk nastupio je s bečkim igračem MANTLEROM (Germania), koji imade 6 mje- utakmice i zabranu J. N. S. za sve utakmice i s GAZDICEM, koji igra u Beogradu.

Postupak splitskog podsaveza.
U utorak dne 16. o. mj. stigao je brzojav J. N. Sa u Split, na tamošnji podsavez kojim Taj brzojav nije predan tajniku podsaveza, već se zabranjuje igranje Mantleru na 6 mjeseci. ga je dobio u ruke Hajduk, koji je uzvratio br- zojavom na J. N. S., upitav za razloge zabra- ne. Na to je stigao ponovni brzojav predsjed- nika Saveza, kojim se ponovno potvrdjuje za- brana igraču Mantleru. Unatoč toga odredio je splitski podsavez na vlastitu ruku, da Mantler nastupa i Hajduk je s njime nastupio.
Toliko J. N. S-u na znanje.


A gdje je bio g. dr. Doležal?
Na upit, kako se držao dr. Doležal, pod- predsjednik J. N. S-a, koji je svakom prilikom u ime Hajduka obećao Gradjanskome srdační prijem na časnu riječ, odgovoreno nam je, da isti nije bio ni gori ni bolji od ostalih.

Raspoloženje u Zagrebu.
Zagrebačka športska publika, koja je s velikom izvjedljivošću iščekivala rezultat prvaka u Splitu, saznav za tamošnje dogadjaje zgražala se je i s prezirom govorila o nekulturnim dogodjajima u Splitu.
Na uredništvo stizavali su telefonski upiti sa sviju strana, pa su s negodovanjem i naj- oštrije osudjivali te nevjerojatne i zvjerske čine.

Dolazak Gradjanskog u Zagreb.
Naši junački igrači stizavaju u Zagreb u utorak u 7 sati na večer na državni kolodvor.


Gradjanstvu grada Zagreba!
DOČEKAJTE VAŠE ŠPORTAŠE I ISKAŽITE IM VAŠE SIMPATIJE, TO ĆE IM BITI ZADOVOLJŠTINA ZA SVE SUROVOSTI, KOJE SU PREŽIVJELI U SPLITU, ZASTUPAJUĆI ŠPORT BIJELOGA, KULTURNOGA ZAGREBA!

Kako prave reklamu?
Jedne splitke novine prigodom dolaska Bačke u Split javljaju, da je »Bačka« tukla prvaka Hrvatske s 2:0. Pitamo sve naše športaše, da li im je poznato, kada je to bilo i gdje je Bačka tukla -Gradjanski«! Bez komentara!

POVJERENSTVO za natjecanje SuperSport Hrvatskog nogometnog kupa donijelo je odluku o suspenziji Gradskog stadiona Poljud za odigravanje svih utakmica seniorske momčadi HNK Hajduk do konačne odluke Disciplinske komisije Hrvatskog nogometnog saveza. Povjerenstvo je odluku donijelo na temelju zapisnika utakmice i izvješća časnika za sigurnost s utakmice polufinala SuperSport Hrvatskog nogometnog kupa između Hajduka i Dinama, odnosno članka 66. stavak 4. Disciplinskog pravilnika HNS-a.

Uvidom u zapisnik i izvještaj sa spomenute utakmice časnika za sigurnost utvrđeno je da je minutu nakon završetka došlo do neovlaštenog ulaska dijela domaćih navijača sa sjeverne tribine na teren i sukoba s policijskim službenicima, a izgredi su nastavljeni i poslije spomenutog incidenta, na tribinama i u široj zoni stadiona, čime su se stekli uvjeti iz članka 66. stavak 4. Disciplinskog pravilnika HNS-a.

zadržao onu poklonjenu Emilu Urchu od Joze Jakopica sa posvetom. — BluePhone67

:love:

Zna li netko postoji li autorsko pravo nad ovom knjigom?
Jako je rijetka i jedini primjerci koje sam našao imaju cijenu od 400€.
Da li bi mogli potaknuti klub na reizdanje iste? Znam osobu koja je u posjedu te knjige i vjerujem kako bi je ustupio za reizdanje.

Za jučerašnje nerede isključivi krivci su Uprava Hajduka i HNS i ne znam hoću li doživjeti da to netko napokon kaže javno.

Ne govorimo sada samo o huškanju tih glava s nekim titulama, igranjem skupine Lige prvaka, osvajanjem kupa i što su sve namljeli u onoj svojoj strategiji. Svako tko se imalo razumije u bilo što vezano uz bilo koja poslovna događajna zna da se takve stvari ne mogu iznjedriti preko noći.

Ali u pitanju nije ovdje realnost. Još im je onaj Gibonni rekao da se na poljima od snova ne pušta korijenje. To zna svatko tko je od njihovih navijača imalo trezven.
Stvar je u tome da su oni u njihove ideje usadili glavu da to njima valjda Bogom pripada. Da po samom svom postojanju oni to zaslužuju, ali im neka viša sila ne da doći do toga. Nije pitanje užasnih financija i sportske politike, pitanje je neke više sile (Dinamo, suci, HNS, UEFA...)
Ako treba silom, silom.

Drugi dio plana je bio onaj kad su se nadanja počela lomiti, a loša sportska i ostala politika izašla na vidjelo. Trebalo je naći krivca. Trebalo je opet masu očarati pošto su se neki počeli buditi iz hipnoze.

Onda se našlo krivca u sucima. Isplivale su audio snimke iz VAR sobe. Ponovno ih je neka viša sila spriječila u onome što im bogomdano pripada.
I stvorila se atmosfera linča koju je, a za to postoje i javni dokazi, objavama sa službenih kanala Hajduka podupirao upravo taj klub.
I ta atmosfera je jučer kulminirala.

Masa nije krenula na svečanu ložu gdje se i nalaze glavni krivci. Krenuli su na igrače Dinama pošto su oni za njih ta viša sila koja im nepravdom priječi doći do bogomdanog cilja čak i s dvije čiste pobjede i stranim sucima.

I na kraju krajeva, tu je HNS koji im je svojom politikom dodvoravanja ne samo to dopustio nego ih je i podržao u tome.

Gradili ste svoje kule od pijeska zajedno, sada ih zajedno gledajte kako se ruše.

A mi ćemo pjevati pjesmu pobjede!

nažalost je

Bez obzira na krajnji rezultat Jakir treba večeras biti bivši ako želimo osvojiti prvenstvo..

Ne sviđa se Baturini što ga je izvukao

Zašto ne završimo ovo??

Valjda nas neće koštati kao onaj penal u Zagrebu

Temu oko prefiksa i ostalog smo zaključili tako da još jednom apeliram da ne vraćate na nju.

Jaroslav Šifer, prvi strijelac u povijesti Gradjanskog.

Sedam dana nakon prvog treninga i to 21. svibnja 1911. Građanski je nastupio na prvoj utakmici i to protiv kombinirane momčadi HAŠK-a i izgubio s 1:5. Bio je to prvi javni nastup purgera. Utakmicu je sudio g. dr. Gavella. Kritika je bila povoljna, istaknuto je da momčad Građanskog ima dobrog materijala i još ljepšu budućnost. Istaknuo se Šifer na lijevoj spojci, koji je ujedno i postigao prvi gol za Građanski.

Nogomet je napustio u 29. godini kako bi se posvetio svom poslu stolara.

Pokopan je s Dinamovim dresom i kopačkama 1982. godine.

zadnja utakmica bi trebala biti ona protiv Uskoka (28.4.1945)
Rezultat je bio 6:2

Postava:

Franjo Šoštarić
Miroslav Brozović
Ernest Dubac
Ivica Reiss
Zvonimir Cimermančić
Mirko Kokotović
Stjepan Kalšan
Franjo Wolfl
August Lešnik
Stjepan Bobek
Florijan Matekalo

Tradicija bunta kao temelj

Zagrabi magyar torna klub

Ovaj mađarski klub trebao je da iz prkosa zagrebačkim sportskim klubovima postane članom Mađarskog nogometnog saveza. U dnevnim novinama bilo je objavljeno i to da je uprava MVA (Mađarskih državnih željeznica) odlučila staviti ovom klubu na raspolaganje ne samo klupske prostorije već i dva uređena igrališta te da će sponzorirati ovaj novi klub kako bi se građani Zagreba uvjerili da se radi o jednom ozbiljnom projektu, pa da bi tom klubu pristupio i što veći broj članova.

Do izražaja je došao bijes sportaša i građana Zagreba zbog svega toga, te se u sve jačoj mjeri ukazivala potreba osnutka jednog hrvatskog kluba u kojem bi bili zastupljeni svi staleži grada Zagreba. Započeli su i razgovori i pripreme skupine zainteresiranih za osnutak takvog kluba. To je bila prva reakcija na vijesti koje su kolale gradom da Mađari iz Zagreba osnivaju svoj mađarski nogometni klub. Za daljnji korak dogovoreno je da se živom usmenom propagandom nagovori što veći broj sportaša da prisustvuju osnivačkoj skupštini mađarskog nogometnog kluba koja je sazvana za srijedu 12. travnja 1911., te da upadicama, povicima, sveopćom galamom i metežom onemoguće i spriječe održavanje navedene osnivačke skupštine.



Odgovor zagrebačkih građana

Prvi javni sastanak sportaša Zagreba zbog osnutka novog hrvatskog kluba održan je 9. travnja 1911., u Novoj pivani u Draškovićevoj ulici. Na njemu su s velikim oduševljenjem pozdravljeni govornici koji su izvijestili prisutne o namjeri jedne grupe sportaša da se u Zagrebu osnuje jedan klub građana grada sviju profesija. Konačno, to je zahtijevala i prije svega novonastala situacija u sportu s obzirom na osnutak mađarskog kluba. Prisutni jednoglasno su zaključili da se pripremni radovi za osnivanje tog hrvatskog kluba građana Zagreba što više pospješe te da se već 13. travnja 1911. održi i konačan javni dogovor sviju zainteresiranih strana.

Kad su govornici spomenuli i činjenicu da mađarski klub već sada pokušava u svoje redove pridobiti neke dobre igrače zagrebačkih klubova, obećavajući im unosnu i dobro plaćenu službu na željeznici, pretvorio se ovaj sastanak u protesnu skupštinu. Prisutni su povicima oštro reagirali ne samo na spomenutu namjeru već i na činjenicu da se u Zagrebu osniva mađarski nogometni klub.

Jedan od osnivača kluba, dugogodišnji igrač i državni reprezentativac, Jaroslav Šifer opisao je taj događaj sljedećim riječima:

"Na sastanku u Novoj pivani govorilo se ponajviše o osnutku kluba građana našeg grada, no kad su neki govornici potakli i pitanje osnutka mađarskog kluba usred Zagreba, došao je do izražaja pun revolt prisutnih, tim više jer se pronio glas da taj mađarski klub već ima sastavljenu i buduću upravu i da nagovaraju istaknute igrače naših klubova da prijeđu kod njih."

"Po završetku ovog sastanka", nastavlja Šifer, "svrstali su se skoro svi prisutni u povorku. Pjevajući hrvatske rodoljubne pjesme, kao i ratnim povicima protiv mađarizacije Hrvatske, te osnivanja mađarskog kluba u Zagrebu, dali su prisutni u toj povorci oduška svom negodovanju i prosvjedu. Povorka je krenula u pravcu Glavnog kolodvora i potom skrenula u Mihanovićevu ulicu prema svim tada omraženoj zgradi Prometne uprave državnih željeznica. Spomenuti još moram da su nam se putem priključili i brojni građani, koje smo putem susretali, kada su doznali o čemu se radi. Stigavši pred tu zgradu demonstranti su za tren oka kamenjem razbili gotovo sve prozore te dvokatnice. Ubrzo je stigla policija koja je izgleda nezapaženo pratila našu povorku, jer se nadaleko čula lomljava i zveket razbijenog stakla na prozorima zgrade. Policija je odmah brutalno stupila u akciju, kao što je to uostalom u ono vrijeme uvijek bio slučaj kod demonstracija protiv mađarskog režima, rastjerujući demonstrante. Dobro se sjećam da je tom prilikom bio uhapšen i mladi tipografski naučnik Dragutin Vrbanić, zvan Basso, kasniji dobar igrač Građanskog i priličan broj mojih vršnjaka. Vrbanić nam je jednom prilikom i sam priznao, da su ga na policiji dobrano istukli, jer je bio uhvaćen 'na djelu, tj. dok je bacao kamenje na prozore zgrade. U zatvoru je odležao 5 dana, sve dok ga nije izvukao prijatelj sportaša dr. Josip Reberski."

Da su protesti uspjeli svjedoči i dio članka objavljen u dnevniku Agramer Tagblatt br.86, od 14. travnja 1911: "Na osnivačkoj skupštini mađarskog sportskog kluba sudjelovalo je mnogo više Hrvata nego li Mađara te je skupština završila fijaskom za Mađare. Prekinuta skupština završila je na kraju pjevanjem hrvatske nacionalne himne!"

Uspjeh tih protesta bio je zaista potpun, jer se konačno odustalo od osnivanja tog kluba. I sada se daljnji događaji odvijaju filmskom brzinom. Već sljedećeg dana, tj. 13. travnja, održan je u restauraciji Matković u Frankopanskoj ul. 8 (danas Dramsko kazalište Gavella) drugi javni sastanak radi osnutka kluba građana Zagreba. Koliko je bilo zanimanje Zagrepčana za taj sastanak, najbolje dokazuje podatak da je prisustvovalo preko 300 sportaša i građana, što je za ono vrijeme bio pravi rekord. Najživlja debata nakon toga vođena je o imenu kluba. Prijedlog nekolicine da se klub prozove Hrvatski športski klub građana Zagreba konačno je jednoglasno prihvaćen u neznatnu izmjenu u

Hrvatski Građanski športski klub

Jednoglasno je izabran privremeni ad hoc odbor, na čelu s Andrijom Mutafelijom koji je od 1903. bio jedan od prvih igrača PNIŠK-a u Zagrebu. Izabranom odboru stavljeno je u dužnost da u što kraćem roku sastavi pravila kluba i da ih predloži skupštini na prihvat. Osnivačka skupština imala se sazvati u roku od 14 dana. Sastanak je završen u 11 sati navečer uz oduševljeno klicanje novom klubu, kao i zagrebačkom sportu, a na kraju su prisutni otpjevali 'Lijepu našu'. Već nakon samog sastanka prijavilo se na licu mjesta preko 100 članova.

Dnevnik Agramer Tagblatt u 86. broju objavljuje izvještaj o tom sastanku: "Mlado društvo, koje je neka vrsta uvoda u nacionalnu obranu protiv mađarske prepotencije u glavnom gradu, zaslužuje potporu publike koje s izdašnim novčanim potporama neće izostati".

Jedna zanimljiva činjenica o jačini Zagrebačkog Nogometnog Podsaveza (ZNP)

JNS je 15. veljače podijelio Savez na pet podsaveza. Što je u to vrijeme (1920. godine) značio Zagrebački podsavez za jugoslavenski nogomet najbolje govori podatak da je u ZNP-u bilo 70 klubova, u beogradskom 13, u splitskom 11, u sarajevskom 9 i u ljubljanskom 7 klubova.