Sve koreografije u Njemačkoj izgledaju i zvuče kao ratno propagandni pamfleti

Da mi je netko rekao da ću citirati Ivoševića, ali ajde:

Vjerujem da je Ivica Pirić shvatio da nema tog pojedinca ni iz političkih ni iz navijačkih krugova s kojim možeš "sjesti" da bi mu to garantiralo šutnju navijačkog puka kad spletkariš oko Hajduka.

Pojedinci s kojima se sastao Pirić, a nemaju veze s onim što navijači zovu tribina, trebali bi biti razlog diskvalifikacije dotičnog od ikakve uloge u Hajduku, ikad. Ponavljam, ne pričamo o nikakvom Ukrajincu, Uzbekistancu ili Kazahstancu, pričamo o Piriću i s kim se okružio. Kad na to dodamo i njegov politički angažman zbilja mi je nejasno tko i kad je pomislio da jedna takva osoba bi mogla obnašati ulogu predsjednika Hajduka.

Uopće ideja gurati se za predsjednika kluba čije najžešće navijače si prozivao da plaču za Jugoslavijom i ne vole Hrvatsku, dok su prosvjedovali protiv HNS-a, pokazuje o kakvom profilu osobe se radi.

Svakako treba mu zahvaliti što je na ovako neprofesionalan način pristupio Hajduku, pa su navijači imali priliku upoznati se s likom i djelom dotičnog, znatno prije nego je do ikakvih ozbiljnih razgovora s klubom uopće došlo. Stoga ne treba čuditi da se u javnom prostoru pojavljuje sve više "preporuka" za dotičnoga poput stečajnog postupka tvrtke Summopere d.o.o. gdje je ljudima ostao dužan 41.342,21kn. Podsjeća vas to na nekog splitskog političara?

Ali postoji rješenje kako Hrvatska ne bi ostala uskraćena za jednu takvu lijepu priču. Danas je objavljena informacija da se prodaje NK Osijek, a u okupljanju investitora sudjeluje i stranački kolega Ivice Pirića - Davor Šuker.

Eto Piriću dobiješ klub i to u vlasništvo, dobiješ novi stadion i kamp, dobiješ priliku pokazati orjunašima kako se to radi. Usput odradiš kakvo lobiranje za ukrajinske investitore u okolici. Ne vjerujem da ti je to što je Gabrijela Žalac u zatvoru zatvorilo vrata Lijepe naše. Upisao bi se u povijest Slavonije - NK Osijek prvak HNL-a 2026/2027!

. Da se nakon svega tovari odreknu narodnog modela i prihvate 1 gazdu doslovno bi unistili i 1% svog dostojanstva i morala. Mislim da dok nh to vodi da nema sanse da 1 gazda preuzme klub. — fakin

Mogu pričati o dostojanstvu, ali njima je ovo slamka spasa. Godinama plešu na rubu bankrota.

Nisam znao da li da stavim ovdje ili u Transferi temu

Premier League clubs made a cumulative loss of £786.3 million (€907m) pre-tax in the 2024/25 season, which compares to £136 million (€156.9m) a year before. Despite revenues rising to more than £6.8 billion (€7.8bn) across the League last season from £6.3 billion (€7.3bn) a year earlier, annual accounts from the 20 teams for the 2024-25 season show that 14 clubs reported pre-tax losses, notes a Financial Times report.

Chelsea reported a loss of £262.44 million (€302.7m), the highest recorded loss in Premier League history, versus a profit of £128.4 million (€148.2m) in the previous year’s accounts.
West Ham suffered a £104.2 million (€120.2m) loss, a major change from a profit of £57.2 million (€66m) in 2023/24.
Tottenham Hotspur reported a pre-tax loss of £120.7 million (€139.3m), its worst ever pre-tax loss and significantly higher than a pre-tax loss of £26 million (€30m) in 2023/24.
Nottingham Forest reported a pre-tax loss of £78.9 million (€91.1m), which compares to a £12.1 million (€14m) profit a year earlier.

Newcastle United reported a pre-tax profit of £34.7 million (€40.1m) for 2024/25, but mainly due to selling its stadium to its parent company for £172.1 million (€198.7m). Indeed, some clubs limited their losses by selling assets to related parties, highlights the Financial Times.

tovarcoin

Sudar dva najveća sranja iz svijeta financija i nogometa: kripotovalute i Hajduk.
Što može poći po krivu.

točnije 2009. uoči obljetnice 2011. ali već tada su se počele "kuhati" stvari za obljetnicu pa im je skoro do obljetnice svake godine dodana jedna titula.

https://hajduk.hr/vijest/hajduku-trofej-prvaka-banovine-hrvatske/309

U raspravu oko identitetske veze Građanski – Dinamo odlučili su se uključiti i ljubitelji Hajduka. Njihov glavni argument temelji se na tvrdnji o prekrajanju povijesti, dok je sporedni onaj o želji Dinama da se starošću približi splitskom klubu.

Iako ovakve teme često izazivaju burne reakcije, povijesni kontekst je nužan za objektivno sagledavanje činjenica. U nastavku donosimo analizu ključnih trenutaka iz povijesti u kojima je baš Hajduk koristio administrativne i političke okolnosti.

Slučaj 1929.: Naslov izboren na skupštini koja se nije održala

Nakon što je beogradski BSK koristio neregistriranog igrača, tadašnji savez (JNS) naredio je ponavljanje utakmica. BSK je pružio otpor smatrajući odluku nepravednom, ali je pod prijetnjom izbacivanja ipak odigrao susret protiv Hajduka i pobijedio. Paradoksalno, ni ta pobjeda im nije donijela naslov jer su prethodno izgubili bodove za "zelenim stolom". Cijeli slučaj trebao je dobiti epilog na famoznoj skupštini 1929. godine, no sjednica je prekinuta u kaosu zbog sukoba oko preseljenja saveza iz Zagreba u Beograd. Žalba BSK-a nikada nije pročitana, a Hajduku je titula ostala "de facto" i "de iure", unatoč vječnim repovima.

1941.: Prvenstvo prekinuto bombama pa dodijeljeno 2011.

Naslov iz 1941. godine (Prvenstvo Banovine Hrvatske) specifičan je jer se radilo o iznimno jakom natjecanju svih tadašnjih hrvatskih velikana (Građanski, Concordia, HAŠK). Hajduk je bio vodeći nakon 14 kola sa samo jednim bodom više od Građanskog, no u travnju je započela invazija i lopta je stala.
Pitanje je li trebalo priznati zatečeno stanje ili sezonu proglasiti ništavnom riješeno je tek 2011. godine.
Povodom stote obljetnice kluba, HNS je retroaktivno dodijelio titulu Hajduku, što kritičari i danas osporavaju zbog četiri neodigrana kola u veoma izjednačenom prvenstvu.

Hajduk na Visu: Restauracija ili novi početak?

Hajduk je 1941. prestao s radom odbivši nastupati u talijanskoj Serie C i ligi NDH.
Obnovljen je 7. svibnja 1944. na Visu kao Hajduk NOVJ (Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije).
Iako je jezgra igrača bila predratna, klub je funkcionirao kao vojna jedinica, a ne nogometni klub.
Pravno gledajući, evenutalni klub nije imao tko ni priznati pošto su saveznici tek tijekom 1945. godine, nakon sporazuma Tito-Šubašić i završetka rata, priznali novu vlast (privremenu vladu DFJ) kao legitimnog nasljednika predratne Kraljevine.
Tijekom socijalizma, Hajduk je s ponosom slavio obljetnice s Visa (1974. i 1984.) jer je partizanska prošlost bila najbolji politički štit i jamac privilegija. Tek se kasnije fokus u potpunosti vratio na 1911. godinu kao jedini izvor identiteta.

1945.: Reprezentacije u klupskom ormaru

Neposredno nakon rata, sport se obnavljao kroz turnire reprezentacija federalnih jedinica. Na "Fizkulturnom sletu" u Zagrebu u kolovozu 1945., Hajduk je nastupao kao reprezentacija Dalmacije.
U finalu su pobijedili reprezentaciju Zagreba, sastavljenu od igrača tek ukinutih zagrebačkih klubova.
Priznavanje ovog naslova Hajduku 2011. godine ostaje jedan od najhrabrijih administrativnih zahvata u povijesti HNS-a, jer je pobjeda jedne teritorijalne selekcije naknadno upisana u klupsku riznicu trofeja.

Sezona 1978./1979. – Mitski "Slučaj Tomić"

U maksimirskom folkloru ovo je ostalo zapamćeno kao "oteta titula".
Dinamo je na terenu igrao sjajan nogomet, ali je u prvom kolu za Rijeku nastupio Edmond Tomić koji nije imao pravo nastupa zbog kartona.
Iako je civilni Sud udruženog rada presudio u korist Dinama, nogometni savez (FSJ) tu presudu nikada nije priznao, držeći se autonomije sportske organizacije.
Hajduk je ostao službeni prvak, dok Dinamo tu titulu i danas vodi u svojim klupskim analima kao dokaz tadašnje institucionalne nepravde, a sama titula od strane HNS-a nije Dinamu nikada vraćena te se i dalje pripisuje Hajduku.

Da li netko zna gdje bi se mogle online pronaći epizode dokumentarne serije "Stoljeće hrvatskog nogometa" od treće do sedme epizode?

Nije kum dugme

i to s velikim novcem — bbb medimurje

Dobro je, već sam mislio da je samo mali novac u pitanju.

a magarci više nisu toliko glupi da im se opet prodaje ista magla. — Klenx

Nikad ne podcjenjuj naivnost magaraca.

Zanimljiva fotografija koju je Milčec jučer objavio. Ne znam o kojoj se godini radi.

Tatićari na aparatima

115 GODINA GRAĐANSKOG: NEUNIŠTIVI PURGERSKI DUH

Godina 1940. trebala je biti samo još jedna u nizu onih u kojima Građanski potvrđuje svoju apsolutnu nadmoć. Purgeri su te godine osvojili naslov prvaka Hrvatsko-slovenske lige, a momčad je pod vodstvom vizionara Mártona Bukovija izgledala kao nezaustavljiv stroj. Glaser, Brozović, Jazbinšek, Wolfl, Lešnik... imena su to koja su ulijevala strah u kosti svakom protivniku na kontinentu. Dok je Europa polako klizila prema novom mraku, u Maksimiru i Koturaškoj se još uvijek sanjalo o novim titulama.

PLES CEDULJICA I NEDOVRŠENO FINALE

Prije nego što je rat posve rasplamsao naše prostore, Građanski je 1940. godine igrao polufinale Srednjoeuropskog (Mitropa) kupa protiv Rapida iz Bukurešta. Bila je to borba titana u kojoj u tri odigrane utakmice nije bilo pobjednika. Kako pravila tada nisu poznavala jedanaesterce, sudbina je odlučena izvlačenjem ceduljice iz šešira. Sreća je tada okrenula leđa Zagrebu, Rapid je prošao dalje, ali povijesna je ironija da se finale nikada nije održalo. Ratni sukobi postali su jedina preostala utakmica na europskoj karti.

DAN KADA JE STALA LOPTA

Purgeri su se s velikim optimizmom spremali na obranu naslova prvaka za 1941. godinu. Momčad je bila jača nego ikad, pojačana oporavljenima Cimermančićem i Šuprinom. Taj sastav snova – Glaser, Brozović, Džanić, Jazbinšek, Kokotović, Cimermančić, Wolfl, Lešnik, Antolković i Pleše – bio je spreman za još jednu dominaciju.

Šesti travnja 1941. bio je određen kao dan početka prvenstva. Član uprave, dr. Jerko Šimić, opisao je taj trenutak s tugom koja se osjeća i desetljećima kasnije: „Upravo sam se spremao za put u Ljubljanu, gdje je moj klub Građanski trebao igrati s Ljubljanom prvu utakmicu, kad iz radio-aparata čujem najprije neku zaglušnu grmljavinu, a zatim uplakani glas spikera: 'Ovaj čas Beograd je bombardiran'“. Zbog više sile nije došlo do 18. državnog prvenstva. Od 1923. do 1940. godine, odigrano je ukupno 17 prvenstava, a Građanski je u tih 18 godina bio apsolutni vladar.

RATNI NASLOVI

Iako je svijet gorio, nogometni život u Zagrebu se nastavio pod teškim okolnostima. Građanski je osvajao naslove prvaka 1941. i 1943. godine, osvojio je Hrvatski zlatni pokal, Zimski kup i Balokovićeve pokale. Ovi trofeji nisu bili samo sportski rezultati, bili su dokaz vitalnosti purgerske škole koja se odbijala ugasiti pred topovima.

Međutim, svibanj i lipanj 1945. donijeli su novi šok. Dekretom novih vlasti, slavno ime HŠK Građanski je ukinuto. Ali povijest nam svjedoči: ne može se ukinuti ono što živi u ljudima. Već 9. lipnja na ruševinama Građanskog osnovan je Dinamo.

Dinamo je ne samo nasljednik, što opovrguju samo oni koji se slažu s istomišljenicima koji su zauvijek htjeli zatrti ime Gradjanski spalivši mu arhivu, nego i spomenik onim momcima koji su u mraku gostionica slavili uz gulaš i pivo, onima koji su plakali jer nisu bili u prvoj postavi i onima koji su se 1911. odlučili da Zagreb mora imati klub svih svojih građana.