Sretan rođendan Mlinka!
Vjerojatno mu je najbolji i to uranjeni rođendanski poklon bio onaj uručen mjesec dana prije njegove punoljetnosti kad je 1978. debitirao za Dinamo protiv Rijeke.
Zvonimir Magdić Amigo za Marka Mlinarića je napisao:
„Na jednoj sam utakmici, reportirajući, čuo jednu djevojčicu, ispod mene, u press-loži, na jedan potez Mlinarića, dreknula je: Mlinka...!
Uskladio sam, iduće revije, u naslov: 'Jedna je klinka vrisnula: Mlinka...' Jedne utakmice...
A, koliko je bilo takvih igara. I takvih djevojčica. I tih, klinki.
Jer, Mlinarić je nosio tu vražju kotlovnicu neobičnog u sebi.
Duboko u sebi.
Imao je "foru", koja vadi srce, ispire mozgove. Bistri. Veseli, Oduševljava.
Volio sam Mlinkin nogomet.
Kao i ona klinka.
Jer je on, baš on, Marko, igrač opojnog loptanja.
To nije ni ono jučer, ni ono danas.
Nesvagdašnje.
Sjećam se ga, na prvoj utakmici Hrvatske, s predsjednikom republike, na tribinama, još tada uvijek 'Francuz', doletio je, na krilima, kako drugačije, ali simbolično, nekog Boeinga, da bi na travnjaku Maksimira povlačio zastor, iz trena u tren, a iza njega: nogomet.
Njegova 'deveta'.
Da, simfonijski.
Prva Hrvatska poslije 'Unabhängige', i prvi čovjek Hrvatske - Marko Mlinarić.
Cezarovski nastup: dođoh, vidjeh...
2:1 protiv North-Amerikanaca, koji spremaju Mundial '94, njegova je režija.“
Plavi dres nosio je punih devet godina, a prije odlaska u Auxerre bio je jedan od važnih kotačića u generaciji ’82.
Ovom velebnom uspjehu dodao je i osvajanje kupa 1980. i 1983.
U Dinamo se ponovno vraća 1995. godine i u svoju vitrinu dodaje duplu krunu u sezoni 1995./96. kad se zauvijek oprostio od plavog dresa.
