njima baš fali igra u zadnjoj trećini, ali Hajduk nema ni posjed, a čak ni udarac u okvir i drugom poluvremenu. Plus Gorica nije pretendent za naslov :smile:

Užasno loš je ovaj Hajduk

Livaja kupio sezonsku za zaleđe

ili doživiš da ti posvete grafit ili da se sprdaju s tobom na Zapadu. Sve prema zaslugama

Lovren je pokazao svoje lice šutnjom u vezi agresije na Ukrajinu. On se više bavi Disney+ pretplatama

vidio u nekom priručniku da se ne smije mijenjati prije '60

On stvarno ne zna napraviti zamjenu prije 60. minute?

Oršić je prodisao sa Emrelijem u napadu. Treba im još vremena da se skuže, ali čini se kao da ga puno više traži sad kad ima loptu u nogama nego u prethodnim utakmicama kad se ipak više odlučivao za neke solo pokušaje

Daj neka vadi Ademija van, budem čir dobio

Da nije gol ovo bi bio penal

Svaki put kad vidim Ademija na podu i da se bolno drži za neki dio tijela, izgubim dvije godine života

najveća je motivacija iznova pokazivati koliko je Dinamo velik

Svetice > AXA Training Centre

Jedno ime - Kapetan!

Mirko Kokotović rođen je da današnji dan 15.04.1913. u Lukavcu pokraj Tuzle. Pravoslavac Hrvat koji je postao jedan od najvećih Purgera u povijesti i koji je na terenu srcem vršio svoju misiju: Kapetan!

U Zagreb dolazi 1925. i kreće ganjati loptu u juniorima Maksimira. Jedno haklanje i jedna rečenica “Dođi k nama, u Građanski“ promijenit će povijest zagrebačkog i hrvatskog nogometa.

U prvoj utakmici za juniore Građanskog, zabija pobjednički gol u 3:2 pobjedi nad konobarskim, zagrebačkim Hajdukom.
A kakav je tek imao debi za seniore Građanskog - zabio je protiv mađarskog "Budai 33" direktno iz kornera! I to sa svojih 16 godina.
Postao je najmlađi debitant u povijesti u službenoj utakmici Purgera sa 17 godina protiv Šparte (3:2)

Osim Građanskog, bio je kapetan Banovine Hrvatske, Nezavisne Države Hrvatske i Dinama.



Za plavi klub nastupao je puna dva desetljeća, od 1929. do 1949. U tom razdoblju odigrao je ukupno 325 službenih utakmica s ukupno 68 golova.
S Građanskim je osvojio tri naslova prvaka, 1937., 1940. i 1943., te s Dinamom jedan, 1948.



Koliko je bio voljen i poštovan u Zagrebu govori i činjenica da mu je u bombardiranju sestrine kuće za vrijeme II. Svjetskog rata nestala jedna od najljepših uspomena - zlatni sat, Omega vrijedna 150.000 kuna.
Nekoliko godina kasnije, kuca netko na vrata ureda Mirka Kokotovića: "Ja sam taj i taj vatreni obožavatelj "Modrih", a vas posebno. Ja sam vam raskopavao ruševine i evo kaj sam našel: I iz džepa izvuče - vuru. Na njemu je bilo upisano Vaše ime s posvetom, pa sam doletil da Vam ga vratim."



Iako je imao i zavidnu trenersku karijeru, srce je uvijek vuklo prema Dinamu. I srce je tamo i stalo.
“Pao je na Dinamovom igralištu. Na vratima betonskog juga. Srce! A, toliko je srca bilo u Koke. Toliko.” Napisao je o njegovoj smrti Zvonimir Magdić Amigo.

ne znam koji će iduće sezone biti izgovor za godišnje i ostale stvari