In Memoriam | Zlatko Cico Kranjčar | 15.11.1956. - 01.03.2021. Samo jedan ulomak iz knjige:
"A kako se u listopadu 1998. dogodila Cicina smjena? On sam te okolnosti opisao je ovako:
„Pritisci su počeli već nakon Olympiacosa. Okupilo se u klubu 'vijeće starih ratnika', Blažević, Marković i Novosel, i održalo mi moralno-političko i stručno predavanje, detaljno analizirajući igru i dijeleći savjete.
Naredbu s Pantovčaka obavio je na kraju poslušnik nad poslušnicima Zlatko Canjuga, naravno.
Nije to učinjeno naglo i izravno, već poprilično perfidno, u tipičnom Canjuginu stilu.
Pozvao me u svoj ured i počeo, onako izdaleka, kako je šetajući gradom i osluškujući shvatio da su ljudi nezadovoljni mojim vođenjem momčadi, jer smo mi kao bolji od Grka i Portugalaca.
Velim ja njemu: Zlatko, pusti grad, to je moj grad, ja sam svaki dan u njemu, i sada dolazim iz grada; iz 'Charlieja', iz 'Atrija, iz 'Orienta', ne vozim se u blindiranim limuzinama, više se družim s pukom nego ti, susrećem ljude, pričamo, razmjenjujemo mišljenja, realni su i nitko mi ništa ne zamjera.
Kad sam došao u klub, startao sam s manjkom, a na kraju osvojio dvostruku krunu. U pripremama smo tukli jaki Feyenoord s 2:1, izbacili Celtic iz Lige prvaka, ostvario sam ono što nije uspjelo ni Ćiri, ni Vlaku, ni Bariću."