Iskreno, mi uz dva do tri pojačanja imamo momčad za prste polizat što bi se reklo.

Po pozicijama bi to moralo od zime bit ovako:
GK: Kotarski (ja više nego zadovoljan)
CB: Svi do jednog dobri, jedino treba trener koji će to posložit
LB: MPV odličan, Goda backup
RB: Tu bi prodao Valinčića u slučaju da ga ne resetira novi trener i doveo nego pojačanje, i ostavio Galeta i Mikića kao backup, a Tabinasa poslao na posudbu
DM: Mišić, Rus, Fuzy i Vrbančić, sa Zajcom još do kraja sezone kao backupom (Ultra deep cover kako bi se reklo)
AM: Stojke, Ivanušec i Šunta (ne bi se ljutio na neko pojačanje)
LM: Almena, Ivanušec (Šivalec i Nsoki)
RM: Rodrigo ( :snicker: ) i Lisica (Molchan)
CF: Beljo i smrtnici

Head Coach: Španac, Švabo/Skandinavac ili call me crazy, ali od naših možda Kruno Jurčić?

Naravno uz zamjene u slučaju prodaja, ali realno ova momčad je doslovno momčad za dva fronta. Imaš na svakoj poziciji talent i budućnost. Imaš motoriku, imaš igrače koji mogu igrat kvalitetan pressing, imaš glad mladih itd. Tužno mi je da se napada roster koji je zapravo uz minimalne preinake (i uz dobar coaching) odličan, a igra katastrofa jer imamo trenera koji NE ZNA. Treba nam novi coaching staff i glavni trener da dignemo igrače na razinu na koju trebamo biti i onda na ljeto imamo sustav u koji samo ubacujemo igrače iz druge momčadi (uz poneko pojačanje). Meni je stvarno nejasno zašto Boban uporno odbija povući doslovno zadnji potreban potez koji stavlja samo točku na i cijeli ovaj projekt i sustav koji je jako dobro osmišljen očito.

Sad si dobio svoje.

Kolega i zagorje i prigorje je sad najebalo. Toliko od mene.

Ako nas trolaš doći ću i popit cu svo vino u Zagorju! :rage:

Fuzy već sad može u prvu momčad, ostali imaju još posla dosta. Vjerujem do polusezone da bude isplivalo bar jedno krilo jer i Šivalec i Nsoki i mali Molchan baš očito imaju kvalitetu. Ultra, Benkotić i Šunta su upitnici, a Mikić je isto na granici prve momčadi već (pogotovo s obzirom da naše bekove trenutno). Sve u svemu ja sam i više nego zadovoljan mladima i transfer rok, kao i postava igre trenera su fenomenalno odrađeni.

Btw. jedna stvar koju sam tek sad skužio. Mislim da je namjerno čovjek stavio Tabinasa protiv Hajduka iako je imao drugih opcija, jer tako si je dobio "dežurnog krivca" jer zna da ga jako puno navijača i nijedan hrvatski novinar ne može smislit jer je stranac.

Pogodio si baš u sridu kako bi se reklo. Nije sramota izgubiti, sramota je ako ti je postalo normalno da si izgubio. Pa bilo to HNL ili europa, uvijek moramo ciljati na pobjedu pa šta bude.

Meni je samo žao da najbolji napadač koji je Dinamo imao zadnjih ohoho godina iza sebe nema ekipu i trenera da ga poprate. :meh:

Isprike na dužem tekstu, ali ponijelo me. Jučer sam derbi nažalost gledao s mobitela, pa sam ga naknadno pogledao normalno. Iskreno, bolje da nisam, jer sam se mučio dva puta. Ne razumijem je li Dinamo uklet klub, pa se moramo konstantno patiti i boriti sami sa sobom i s demonima koji nas prate. Prvo Mamić, pa Barić, pa nestabilnost u klubu i Marić, a sad Boban i Kovačević... Ne govorim da je itko s ovog popisa usporediv, ali oko kluba je uvijek nekakva toksična atmosfera.

Tužno mi je što smo jedan jedini put imali dobru energiju oko kluba, s Bjelicom, i odmah smo napravili povijesne rezultate. Kao da ljudi u upravi ne razumiju da s jebenom toksičnošću, skrivanjem i pravljenjem grbavima ne možemo napraviti ništa. Svi govore da je Bjelica imao bolje igrače, što je po meni potpuno netočno. Bjelica je NAPRAVIO bolje igrače od onih koje je imao. I imao je ono najbitnije: MOMČAD. A pogledaj što mi sad imamo: najboljeg napadača još od Eduardova doba, reprezentativnog vratara, MPV-a koji svaku utakmicu radi za trojicu, Mišića, Ivanušeca, četiri stopera koji svi mogu igrati na vrhunskoj razini, Stojkovića koji je doslovno nebrušeni dijamant i brdo potencijala u ostatku ekipe. Da ne govorim o tome da smo imali Vidovića, Bennacera, Villara, Bakrara i Ljubičića, koji nam igrački nije pasao, ali se mogao bolje iskoristiti. A doveli smo se do toga da nakon svake utakmice pljujemo po igračima. Jednom je na meti Dominguez, drugi put McKenna, treći put Stojke, četvrti put Zajc, peti put četvorica odjednom, šesti put cijela momčad, i tako dalje.

Kovačević je ovdje doveden kao potencijal, nešto poput Vidovića ili Stojkovića, rekao bih. Čovjek je svojim radom došao do Dinama, iako mu je možda trebala još jedna stepenica između. To se vidjelo već prve godine, ali Boban je stao iza njega i zauzvrat je dobio dvostruku krunu. Unatoč tome, čovjek nije naučio engleski, svlačionica se morala čistiti jer nije znao koristiti igrače, pola momčadi mu je u slobodnom padu, a mi se kockamo ugledom kluba koji smo mukotrpno gradili. I onda dođe ova sezona, u kojoj od prvog dana igramo jalovo. Thun smo prošli na milost Božju, zatim je došao Žalgiris, koji je smiješna momčad, a onda smo ispali iz Lige prvaka od Vikinga, koji nas je realno ubio. U zadnjih devet ozbiljnih utakmica imamo 3 pobjede (od toga dvije na jedvite jade protiv iskreno jadnih ekipa), 3 remija i 3 vrlo bolna poraza: Viking, koji nas je izbacio iz Lige prvaka, Osijek, koji nas je s djecom nadigrao i demontirao, i derbi. Uz to smo u Europskoj ligi odigrali nadasve kukavičku utakmicu. Gol-razlika u tih devet utakmica: 15:16. Dali smo mu šansu, pa drugu, pa treću. Dalje više nema smisla, jer smo zauzvrat dobili ispadanje iz Lige prvaka, poraz u derbiju, kukavički stav u Europi, demontažu od Osijeka i cijelu sezonu u kojoj momčad ne postoji. Kad je vrijeme da se kaže dosta i prizna da taj čovjek nije DOBAR TRENER, a kamoli trener za Dinamo? On napredovati NE ŽELI, a Boban ne želi priznati da je pogriješio i maknuti ga.

Igrači odlaze i tek se drugdje pokazuju, prijelazni rok je loš jer smo im srušili i formu i cijenu, a mi u međuvremenu pljujemo jedni po drugima. Sve zbog jednog prosječnog HNL trenera koji ne želi učiti i nema muda dati ostavku. Umjesto Dinamova proljeća imamo toksičnost koja iz dana u dan raste, i na forumu i oko kluba, jer na svakoj prekretnici odaberemo krivu odluku, a onda krivimo sve druge.

Sretan rođendan našem predsjedniku!

Kakav je bio Nsoki? — CastAway1986

Ovo je Plejić komentirao na njegovu igru.

Voditeljica: Gospodine Plejiću, navijači su nezadovoljni Nsokijem na lijevom krilu. Pokrenuta je i peticija.

Plejić: Mene reakcije ne iznenađuju. Svaka reakcija je dobra, i pozitivna i negativna. Znači da se ima o čemu razgovarati, da postoji aktivna uloga svih strana. Lijevo krilo je prostor uz koji su Zagrepčani emotivno vezani. Vi dobijete nešto novo, dobijete nešto drugačije, i normalno je da je prva reakcija "kae ovo, frende".

Voditeljica: Ali on cijelu utakmicu nije ubacio nijednu loptu u šesnaesterac.

Plejić: Nigdje nije bilo propisano da krilo mora centrirati. Pročitajte natječajni program. Zadatak je bio pronaći rješenje za lijevu stranu, a ovaj igrač jedini je od 88 kandidata povukao paralelu sa sredinom terena. On ide unutra. Uvijek unutra. To su otvaranja prema centru. To nije nikakav minus igrača, to je dodana vrijednost.

Voditeljica: Lijevi bek kaže da je cijelo poluvrijeme ostao sam protiv dvojice.

Plejić: Bek je dovoljno zaštićen, dovoljno pokriven. Pozicija je dobro izbalansirana, dobro isprojektirana. Riječ je o maksimalno kompaktnom igraču, minimalnog otiska na utakmici, a maksimalnog spektakla.

Voditeljica: Minimalni otisak, to se slažem. Zapisničar je imao više dodira s loptom.

Plejić: Upravo. Kompaktnost. Pogledajte siluetu, metar osamdeset pet uz aut-liniju. Prepoznatljivo, ikonično, jedinstveno. Kad ga vidite, znate da je to Dinamo. Ne znate je li to Dinamo ili Bayern? Znate. Bayern ima krila koja centriraju.

Voditeljica: Navijači kažu da je loptu češće izgubio nego dobio.

Plejić: Moram vam priznati, ovo je faza idejnog rješenja. Konstrukcija će se dalje razrađivati. Statika dolazi u izvedbenom projektu. Ne možete od idejnog krila tražiti izvedbeno krilo.

Voditeljica: Neki traže da se izbor poništi i da se na lijevo krilo raspiše novi natječaj.

Plejić: Čujem. I ne vjerujem. Neobična izjava. Moram vam priznati da je neobična izjava. Ne mogu zamisliti takav presedan. Stožer, skauti, analitičari, svi su to gledali.

Voditeljica: Zašto baš on?

Plejić: Dva i pol mjeseca smo bili u jednoj prostoriji. Imali smo sve što se na krilu može zamisliti. Krila koja driblaju, krila koja centriraju, krila koja se spuštaju pod zemlju, krila koja se dižu u zrak. Osamdeset osam snimki, osamdeset osam toplinskih mapa, osamdeset osam kompleta statistike. I nakon toga dvojbe nije bilo. Ovo je daleko najbolje krilo, to je kristalno jasno. I ljudima će s vremenom postati jasno.

Voditeljica: Je li bilo podjela?

Plejić: Nije. Svih devet članova euforično je zaključilo da je to jasan prvoplasirani lijevi krilni napadač. Autentično rješenje koje ima odjek kultnog krila koje je na toj poziciji već postojalo. Genijalno rješenje. Remek-djelo.

Da ja biram i da znam da bi se sto posto izgradilo, ja bi izabrao četvrti. On je baš nešto posebno, a funkcionalan i lijep stadion.

To je sve što sam ja htio čuti! Hvala Zvone!