DINAMOVA RUTINSKA POBIJEDA
Nakon što je Rijeka izgubila na Maksimiru u otvaranju proljetnog dijela prvenstva, trener Goran Tomić je imao pomalo čudan komentar razloga za poraz.
“Plan je bio da hrabro uđemo u utakmicu, ali oni su kaznili sve naše greške. Prvi je gol bio graničan, dok smo im drugi mi poklonili”, ispričao je Tomić za kamere ArenaSporta, kao da se u nogometu golovi obično zabijaju tako da petorica izađu sami na vratara, a ne iz graničnih situacija. Međutim, u ostatku izjave je Tomić bio vrlo realan. “Čestitam Dinamu na zasluženoj pobjedi, sve je već bilo odlučeno u prvom dijelu.”
U suštini, drugo poluvrijeme je bilo samo završavanje posla čija je glavnina odrađena u prvom. Dinamo je bio puno bolja momčad i Rijeka nije imala šanse. Razmjere dominacije najbolje može dočarati podatak da je momčad Željka Kopića u prvih 45 minuta napravila samo jedan prekršaj. Čak 70 posto posjeda, devet udaraca i pet unutar okvira gola, devet udaraca iz kuta i samo jedan jedini prekršaj. Potrebe za faulovima jednostavno nije bilo, a stvari su bile toliko pod kontrolom da je Kopić sredinom drugog poluvremena mogao izvaditi Mislava Oršića i Arijana Ademija kako bi mu se glavne vedete što manje umarale.
Razlozi zbog kojih je utakmica bila toliko jednosmjerna imaju dva korijena.
Prvi je individualna kvaliteta. Dinamo je u zimskoj pauzi doveo Petra Bočkaja s kojim je pojačao lijevi bok, a Rijeka je izgubila Ivana Tomečaka koji je držao desnu stranu i Nina Galovića koji je kao desni stoper bio zadužen za zatvaranje Tomečakovih leđa. Upravo se u tom sukobu Dinamove lijevog i Rijekinog desnog boka najbolje vide razlike u razinama financijske moći koja određuje individualnu kvalitetu.
Dinamo se u zimskom prijelaznom roku pojačao s igračem koji je bio glavna poluga igre izravnog konkurenta Osijeka, momčadi koja je za Božić bila bodovno poravnata s Dinamom i Rijekom, igračem koji iza sebe ima odličnu polusezonu. Čovjek je najbolji asistent jeseni sa šest asistencija, a potpuno dominira napadačkim statistikama. Prosječno je po utakmici imao 3,29 ključnih dodavanja, a loptu je u suparnički kazneni prostor unosio 11,8 puta po utakmici te je u obje kategorije bio najbolji u ligi. Rijeka mu je u izravnom duelu suprotstavila Filipa Brauta, 19-godišnjaka koji je u prvom dijelu sezone odigrao samo 53 minute nogometa. Kao da to nije dovoljno, leđa mu je čuvao Sava-Arangel Čestić koji će za 20-ak dana proslaviti 21. rođendan i koji je ove sezone nastupao u četvrtoj njemačkoj ligi.
Zrcalne formacije 3-4-x-y
Uostalom, dovoljno je pogledati klupu i igrače koje je Kopić imao na raspolaganju. Luka Menalo u Dinamu šansu čeka iz drugog ili trećeg plana; nije imao nikakvu ozljedu, Dinamo je u jesenskom dijelu u svim natjecanjima imao čak 37 utakmica i prilično je rotirao kadar, a Menalo je usprkos tome odradio samo 31 posto dostupnih minuta. Za usporedbu možemo uzeti Menalove brojke na posudbi u Rijeci. Kada je Tomić preuzeo klupu, u svlačionici je zatekao Menala kojeg je koristio u svih 16 utakmica koje je vodio. Menalo je kod Tomića u Rijeci 13 puta počeo od prve minute i triput je ušao s klupe, a imao je četiri gola i tri asistencije kao dokaz da je zbilja bio nositelj igre.
Dinamo je individualno jača momčad. Gotovo svi igrači s Dinamove klupe bi bili nositelji igre u Rijeci i to je bitan faktor u analizi utakmice. Međutim, Rijeka je s Dinamom ove sezone igrala triput te skupila dva remija i pobjedu, a u sve tri utakmice je uvalila po tri gola. Dakle, ipak i individualno slabija Rijeka može protiv Dinama.
Tu dolazimo do drugog korijena zašto je utakmica bila potpuno jednosmjerna: taktičke pripreme.
I jedan i drugi trener odlučio se za formaciju s trojicom stopera. Tomić tako igra od početka sezone i to je bio logičan izbor bez obzira na to što mu je obrana desetkovana odlascima, a Kopić je stabilizirao Dinamo prelaskom na igru s trojicom u obrani, čime je dobio stabilnost na lopti u otvaranju napada i bolju otpornost na kontre. Razlika je u tome što je Tomić momčad na teren poslao u rasporedu 3-4-2-1, pri čemu je u špicu stavio Josipa Drmića te po jednog igrača sa strana kao uvučena krila, a Kopić se odlučio na 3-4-1-2 s prednjom trojkom raspoređenom tako da su Oršić i Komnen Andrić bili u napadu, a Luka Ivanušec iza njih na poziciji desetke. Međutim, momčadi su dobroj mjeri bili zrcalna preslika jedna druge. Ovih početnih 3-4 u 3-4-x–y je u suštini bilo identično.
U takvim taktičkim okvirima, Dinamo je pronašao učinkoviti mehanizam kojim je u prvom poluvremenu konstantno stvarao višak.
Dinamo je na lijevoj strani svog napada u otvaranju imao Dinu Perića koji je iznimno kvalitetan igrač u otvaranju igre. S njim je Kopić imao mirnoću u iznošenju lopte iz obrane i na slici vidimo da relativno rutinski predaje loptu u vezni red iako je pod pritiskom. Ostatak je bio samo manipulacija brojevima i kvalitetno pozicioniranje.
Bez problema za Dinamo
Zrcaljenje postava obično za posljedicu ima puno individualnih duela. Ako obje momčadi igraju neku inačicu formacije 3-4-3, onda je logično da će Bočkaj ostajati jedan-na-jedan s Brautom, Stefan Ristovski s Andrijom Vukčevićem i da će ova dvojica u sredini imati individualne dvoboje sa suparničkom dvojicom. Dinamo je to iskorištavao kako bi demonstrirao individualnu nadmoć.
Josip Mišić je iz sredine prilazio kako bi primao Perićeva dodavanja i zatvorio trokut s Oršićem i Bočkajem, kao što vidimo na slici. Mišić-Bočkaj-Oršić protiv Lindona Selahija, Brauta i Čestića? Dinamo je bez problema stvarao višak u tom dijelu terena i otvarao Oršića koji je ostajao na širokom prostoru. Andrić je okupirao drugu dvojicu stopera, Oršić se izvlačio prema aut liniji i bez problema je dolazio u povoljnu situaciju.
Dinamo je taj prostor otvarao sistemski. Perić-Mišić-Bočkaj tvorili su trokut u otvaranju, a Mišić-Bočkaj-Oršić u realizaciji viška. Nije bilo ni potrebe da Bočkaj dolazi visoko; ostajao je nešto niže kako bi izvukao Brauta s pozicije i onemogućio dupliranje Oršića koji je ostao na ogromonom prostoru protiv stopera, a u takvim uvjetima bi probleme imali i puno iskusniji igrači nego je to Čestić.
Rijeka je ponovo željela izazvati kaotičnu utakmicu jer ludi ritam joj daje najveću šansu za pozitivan rezultat. To je ono što Tomić naziva hrabrim ulaskom i Rijeci je to nedostajalo. Momčad je ušla tiho i s velikom dozom respekta, ali ne smije se ni zanemariti činjenica da je Dinamo mirnom kontrolom lopte i efikasnim mehanizmom na lijevoj strani ubio agresivnost gostiju.
Dinamo je individualno kvalitetniji i ima veći potencijal u pojedinačnim duelima, a uz taj početni kapital Kopić je imao bolje taktičke elemente i mehanizme kojima je kontrolirao zbivanja na terenu. Kad zbrojite ta dva elementa ni ne čudi da je utakmica bila jednosmjerna i da je Dinamo upisao rutinsku pobjedu.
https://telesport.telegram.hr/analize/dinamova-rutinska-pobjeda/