@Krizy Kad je zadnji put da su naškli klubovi penale igrali?

Loše fore su zapravo skroz dobre jer se nasmiješ dobro kad skužiš da su loše. :grin:

Hoće li stvarno bit DobarDoUskrsa?? :gasp:

Ne, nema mišiće. Neće on u prvih 11 bit.

Jel postoji opcija da igramo bez Mišića? — serbus

Zašto?

Faza Avril još traje..

GORICA:LOŠ REMIKS

Sedma u nizu. U zadnjem kolu jesenske faze HNL-a Gorica je izgubila od Šibenika, a nakon zimske stanke je zaredala s Istrom, Hajdukom, Dinamom, Slaven Belupom i Lokomotivom. Sve redom porazi na koje se nadodalo i polufinale Kupa na Poljudu.

“Da, postao sam James Bond 007”, na vlastiti se račun našalio trener Krunoslav Rendulić, svjestan da mu nije ostalo baš previše izbora u situaciji u kojoj Gorica klizi prema dnu. A prije samo godinu dana je sve izgledalo savršeno. Točno na današnji dan, 3. ožujka 2021., Gorica je držala treću poziciju na prvenstvenoj ljestvici i bila je apsolutni hit HNL-a. Dinamo i Osijek držali su vrh s po 51 bodom, zatim je išla Gorica s 46, a onda su nakon nje dolazili Rijeka s 32 i Hajduk s 29 bodova.

Tu stvari treba staviti u kontekst. Gorica jest imala 17 bodova više od Hajduka, ali je imala i dvije utakmice više, baš kao što je imala utakmicu više od Rijeke i od Dinama. Realno, Gorica nije bila u borbi za naslov jer za Dinamom nije zaostajala pet bodova nego sedam, jer je Dinamo prema analitičkim kućama imao nešto malo više od 75 posto šanse da osvoji bodove u zaostaloj utakmici. Isto tako nije imala ni čitavih 17 bodova prednosti nad Hajdukom, ali i preostala zaliha je trebala biti sasvim dovoljna za osiguravanje mjesta u Europi, tim više što je Gorica u iduća dva kola odigrala 1:1 s Osijekom i Hajdukom koji je izgubio priliku da u izravnom dvoboju smanji prednost. Sve je bilo idealno. Gorica je držala treće mjesto na tablici, probila se u polufinale Kupa s čistih protiv Hajduka i trebalo je samo dovršiti posao.

Onda se dogodila ključna točka u sezoni.

Gorica je nakon prvenstvenih remija protiv Osijeka i Hajduka otišla u goste na Maksimir. Dinamo je dobio 1:0 u prilično izjednačenoj utakmici u kojoj se Gorica nije samo branila. Došla je na Maksimir igrati nogomet; bila je ravnopravna u posjedu lopte, imala nekoliko dobrih šansi i pogodila okvir gola, ali je ipak upisala tijesan poraz. Međutim, stanje na ljestvici je nakon tog kola još uvijek bilo dobro. Rijeka je nadoknadila svoju utakmicu i sada je kasnila devet bodova, a Hajduk je bio na -12 uz dvije utakmice zaostatka. Gorica je imala još točno 10 utakmica da zadrži svoju bodovnu prednost.
Ključna točka nije bio poraz od Dinama. Ključna točka cijele Goričine prošlogodišnje sezone je bila to što se u Maksimiru teško ozlijedio Joey Suk. Tu se mogla vidjeti naznaka ovih 0-0-7 koje sada možemo gledati. Poklopilo se da je Sukov lom noge pratilo to da su u isto vrijeme bili ozlijeđeni i Kristijan Lovrić i Anthony Kalik, koji su preskočili gotovo cijeli zadnji krug prvenstva.

Ozbiljno oslabljena momčad

Gorica je naprosto tanka momčad. Bio je tu niz sjajnih igrača koji su sposobni igrati nogomet na jako visokoj razini, od Farouka Miye do Lovrića. Međutim, kad trener — bilo koji trener, radilo se o Siniši Oreščaninu na kraju prošle sezone, Renduliću sredinom ove ili nekom drugom koji će preuzeti klupu do kraja — nema dvojicu ili trojicu prvotimaca, stvari se mijenjaju iz temelja i apsolutni hit postaje sto puta preslušana pjesma.

I zato se vraćamo na početak. Što da radi trener osim da se našali na vlastiti račun?

Nije da to čovjek radi jer mu nije stalo do svog posla, nego jer ne može ništa drugo. Kvaliteta kadra je trenutno naprosto ograničena. Možda sedam poraza zaredom nije prava slika vrijednosti ekipe, ali to definitivno više nije onaj hit prvenstva. Remiksiran je i izlizan, a Goričina stvarnost više nije vrebanje pogrešaka jačih od sebe i hvatanje Europe.

I nije tu stvar u tome da više nema Lovrića. On jest bio najvrjedniji igrač momčadi, ali još važnije je to što je bio X faktor, čovjek koji je mogao riješiti utakmicu individualnim potezom čak i onda kad Gorica nije igrala nešto posebno dobro. Na kraju krajeva, ove sezone ima ukupno osam golova iz 4,5 udaraca prema suparničkim vratima po utakmici, prošle je imao 15 golova i prosjek od 4,4 udarca, a sezonu prije 13 golova. To je volumen napadačkih akcija koji je teško zamijeniti. Ali nije da Renduliću i onome tko će njega zamijeniti na klupi nedostaje samo Lovrić; ova je momčad ozbiljno oslabljena u odnosu na onu koja je počela prošlu sezonu.

U odnosu na momčad iz jesenskog dijela prošlogodišnjeg prvenstva s kojom je Valdas Dambrauskas stvorio 12 bodova razlike u odnosu na Hajduk, a koje je kasnije Oreščanin podigao na 17, Rendulić ne može računati na petoricu ključnih igrača. Još prošle zime je prodan Kristijan Kahlina koji je, osim što je vrhunski vratar, bio apsolutni vođa svlačionice. Uz njega je u istom prijelaznom roku otišao Marijan Čabraja i iza sebe ostavio rupu na lijevom boku koja se u hodu krpala s Cheickom Keitom, a on je prolazio fazu adaptacije na razinu HNL-a praktički sve do pred kraj ove jeseni. Prodan je Lovrić s lijevog krila, prodan je Dario Špikić s desnog, a Suk se tek vraća od ozljede i protiv Hajduka je ušao s klupe, odigrao osam minuta i izašao jer naprosto više nije mogao.

Situacija je solidna, ne i komotna

Tu pričamo o tome da je Gorica u godinu dana prodala četvoricu nositelja igre — od čega oba krila, što su bili jedini igrači koji su mogli stvarati višak driblingom. Međutim, Gorica je prodavala još. Otišao je Serge-Junior Martinsson Ngouali koji je držao veznu liniju i čije su 2,2 oduzete lopte na utakmici držale vezni red i omogućavale dosta tranzicijskih napada. Otišao je i Ivan Banić koji je od Kahline preuzeo uzde svlačionice, a klub se riješio i onih pomoćnih kotačića kao što su Albi Doka ili Nasiru Moro koji su radili na marginama, ali su uzimali značajan udio minuta i omogućavali da se sve nastavi kotrljati u koliko-toliko kontroliranom smjeru kada jedan ili dvojica igrača ispadnu iz stroja.

Kad se to poklopi s padom forme u kojem se našao Aleksandar Jovičić, a kojeg se nema s kim rotirati, onda se porazi nižu i trener tu ne može puno toga napraviti jer nema šešir iz kojeg može izvući nekog zeca u vidu Lovrića ili Juniora da mu pokrpa sredinu.

I naravno da Gorica mora prodavati. Lovrić mora otići i otišao je, iako za mnogo manje od onih četiri ili pet milijuna eura koje je u izlog izvisio Nenad Črnko. Sutra će morati prodati Hrvoja Babeca ili Krešimira Krizmanića. Ali ne mora prodati Juniora ili Banića. Ne mora dodatno skraćivati rotaciju i činiti se još ranjivijim na svaki izostanak.

Usprkos svemu, Gorica je još uvijek u solidnoj poziciji. Nije u borbi za opstanak niti će biti u njoj. Još uvijek ima imidž odskočne daske kojim može privući igrače poput Tonija Fruka koji u budućnosti mogu doći na Lovrićevu razinu i preuzeti ulogu glavnog kreativca u momčadi. U situaciji je da može dati priliku Caiju da Cruzu i provjeriti što će se dogoditi s njim, može li ispuniti potencijal. Na kraju krajeva, ima unutrašnje rezerve u Suku i Krizmaniću koji tek hvataju formu nakon dugog izbivanja.
Ali Gorica je istovremeno i u situaciji da suspendira Matara Dieyea i onda ga vraća u momčad jer nema nikoga tko može odigrati napadača na razini HNL-a. Situacija je solidna, ali ne i komotna. Momčad je tanka i trener nema baš nekog izbora izvan onog osnovnog.

U tom kontekstu ovih sedam poraza u nizu nisu ništa neobično. To je samo nastavak one priče o tome kako je ključna točka prošle sezone zapravo bio Sukov prijelom noge koji se poklopio s izostancima Lovrića i Kalika. Trener više nema Lovrića, praktički nema ni Suka, još je nekoliko bitnih igrača iz drugog plana pušteno za sitniš, a HNL je preozbiljna liga da se tako oslabi momčad i svejedno ostane konkurentan. To je upozorenje za Črnka i ostatak uprave kojima je ovih sedam poraza podsjetnik na to koliko je zapravo kratak put od hita do lošeg remiksa.

Gorica je taj put prešla u samo godinu dana.

https://telesport.telegram.hr/analize/gorica-los-remiks/

Njušim neko iznenađenje danas. Neće biti lako Hajduku. Mogla bi Gorica iznenadit. Kup je to, napalit će se Gorica, a i dugo nisu odigrali dobro. A i Hajduk ne igra savršeno. Bit će napeto. U svakom slučaju, gleda se tekma.

Čekaj kaj nije Juranović dečko tu iz Dubrave? A na kraju krajeva boljeg na desno strani mislim da nemamo... Možda se Vrsaljko vrati.

EDIT: Bokte pa da. Dečko je tu iz Grižanske.

Nije penal

KAKO JE BJELICA DOBIO DINAMO

Kad je José Mourinho 2004. s Portom igrao finale Lige prvaka protiv Monaca, do poluvremena je u svom malom crnom notesu ispisao 14 stranica uputa koje je želio prenijeti svojim igračima u svlačionici. Kada je 2010. s Interom ušao u novo finale Lige prvaka, iskopao je iz svoje arhive onaj isti sretni notes koji je imao 2003. u Gelsenkirchenu i ponio ga na utakmicu protiv Bayerna. Međutim, u Madridu 2010. nije ispisao 14 stranica; nije bilo potrebe. U notes je do poluvremena napisao samo jednu jedinu riječ: pobijediti.

Nenad Bjelica za vrijeme utakmice ne nosi blokić u koji zapisuje stvari. Ali da ga ima, u njemu bi za vrijeme utakmice s Dinamom vjerojatno također stajala samo jedna riječ.

Mourinhova anegdota je, zapravo, priča o dvojici trenera. Jedan je mladi i talentirani koji gori od želje da svakom igraču pruži još djelić informacije koja mu može pomoći na travnjaku, da dobaci još poneku uputu kakva može biti presudna usprkos tome što je cijela momčad tjednima spremala baš tu utakmicu. Zapravo, taj prvi je trener koji se tek mora dokazati kao onaj koji može pobijediti. Drugi se već dokazao, pobjeđivao je i mirniji je jer zna kako se odrađuju takve utakmice. Dodatne upute su bitne, ali utakmica je spremna, a kod pobjede je najbitnije ne zaboraviti da se mora pobijediti po svaku cijenu.

Bjelica je taj drugi trener.

Osijek je u utakmicu s Dinamom ušao s bodom zaostatka, 12 golova slabijom gol razlikom i utakmicom više. Tek je veljača i ostalo je dovoljno bodova u igri da to ne bude jedina šansa za hvatanje priključka, ali za Osijek je ovo bila najbolja prilika da skoči na vrh. Dinamo je umoran nakon europskih utakmica i ima probleme s ozljedama Arijana Ademija i Luke Ivanušeca kao svojih ključnih igrača u sredini terena, a utakmica se igra u Gradskom vrtu. Osijek je morao pobijediti.

Međutim, Bjelica nije napao. Postavio je utakmicu tako da zrcali ono što radi Dinamo. Željko Kopić igra s trojicom stopera, dvojicom bočnih igrača, trojicom u sredini i dvojicom napadača. Iako je proljetos sve četiri utakmice igrao s četvoricomu zadnjoj liniji, baš kao i jesenski remi na Maksimiru, Bjelica se odlučio to promijeniti. I on je na travnjak poslao trojicu stopera i formaciju 5-4-1 s Mijom Caktašem lijevo.

Kontrola drugih lopti

Treneri zrcale suparničku postavu da bi smanjili rizik koncepcijskog viška i, barem na neki način, skinuli odgovornost sa sebe. Ako na 3-5-2 izađeš s 4-2-3-1, onda ćeš imati prednost na bočnim pozicijama. Petar Bočkaj će protiv sebe imati Matu Miloša i Damjana Bohara, ali zato će nedostajati igrač u sredini terena i Dinamo će tu s Brunom Petkovićem imati figuru viška. I u takvom rasporedu snaga negdje će puknuti. Možda pukne na bokovima i Osijek bude dominirao, a možda pukne u sredini terena i Dinamo bude ostvarivao koncepcijski višak. Bjelica je odlučio uvesti ravnotežu. Mario Jurčević može izgubiti individualni duel sa Stefanom Ristovskim i tu može biti stvoren višak, ali trener se osigurao od toga da negdje bude figura viška.

U takvom rasporedu se u prvom poluvremenu nije dogodilo gotovo ništa. Dinamo je imao nešto veći posjed lopte, ali nijedna momčad nije stvorila pravi šansu. Dinamo je imao četiri udarca i sva četiri su bila izvan okvira gola, a Osijek je pucao sedam puta, ali od tih sedam udaraca je čak pet bilo upućeno izvan kaznenog prostora. Osijek je naprosto zatvorio utakmicu.



U formaciji 5-4-1 sredina terena je bila blokirana. Stoperi su stajali usko, ispred njih je bio zid od četvorice veznih igrača, a Ramón Miérez se pozicionirao po sredini terena kako bi onemogućio Dinamo da brzo okreće stranu. Ako bi lopta došla na bok, bočni bi igrači iskakali u individualne duele sa suparnicima i to je bilo to.

Uz povremene izlaske u visoki pritisak, kada se do lopte pokušalo doći daleko na suparničkoj polovici, Osijek se branio tako da je suparniku prepustio loptu, ali je u igri aktivno sudjelovalo svih 11 igrača držeći prostor u sredini terena. Takva gustoća je Bjeličinoj momčadi omogućila da kontrolira sve ‘druge’ lopte i da nakon eventualnog osvojenog individualnog duela dinamovcima u sredini terena odmah slijedi novi duel.

U takvim uvjetima Dinamo nije imao pravog načina za dostaviti loptu do Mislava Oršića. Najubojitiji igrač kojeg Kopić ima na raspolaganju odigrao je 75 minuta, a lopta je do njega došla 39 puta i nijednom u otvoreni prostor u kojem može iskoristiti brzinu i promjenu smjera kako bi slomio svog čuvara. Oršić je protiv Osijeka imao tek jedan osvojen duel na tlu od šest u koliko ih se našao jer je većinu lopti primao u jako uskom prostoru, a to je bilo točno ono što je Bjelica tražio.

Čekanje zadnjih 20-ak minuta

S obzirom na to da je Osijek držao kompaktnost među linijama i u samom otvaranju usmjeravao Dinamo prema desnoj strani kako bi što više limitirao Bočkaja i Oršića, ključna figura je opet trebao biti Petković.

Njegova najjača strana je upravo igra na uskom prostoru leđima prema golu, a to je jedino što je Osijek nudio, i to baš na desnoj strani gdje je Petković, s obzirom na to da je Oršić lijevo. Petković je bio sjajan u zračnim duelima, osvojio ih je 8/12 i demonstrirao koliko je fizički jak. Ali je isto tako demonstrirao koliko je trenutno neefikasan. Na tlu je osvojio 3/10 duela, od čega su driblinzi bili 0/2; previše je zadržavao loptu, tako da je i nakon tih osvojenih duela odmah dolazio novi, a dodavanja u zadnjoj trećini su mu bila skromnih 5/13 i od tih pet točnih dodavanja dva su došla nakon što je loptu proslijedio na krilo odmah iz zračnog duela.

Kada mu obrana nije pukla na jedine dvije točke na kojima je mogla, a to su individualni dueli na bokovima i Petković kao veza u međulinijskom prostoru, Bjelici je samo ostalo podignuti tempo.

Znao je da Kopić nije sklon rotacijama i da će Dinamo biti relativno umoran. Na kraju krajeva, nema koga ni rotirati kada su Ivanušec i Ademi izvan stroja. Čekao je zadnjih 20-ak minuta, riskirao je i promijenio je formaciju te je iz gustog bloka prešao u 4-2-3-1.

Bjelica je znao da mora pobijediti, a njegova procjena je bila da mu je najbolja šansa za to ubiti utakmicu, umrtviti ritam, pa onda napasti kada je Dinamo već umoran, svodeći utakmicu na jedan ili dva incidenta s obzirom na to da je u tom trenutku imao koncepcijski višak na bočnim pozicijama.



I trebale su točno dvije minute da se plan pokaže uspješnim. Mile Škorić je odigrao na Miloša koji je bio sam na suparničkoj polovici jer je Bočkaj držao krilo. Da bi pokrili Miloša, dinamovci moraju u pritisak slati najbližeg od trojice veznjaka, a tu se otvaraju dva problema. Prvi je taj što je distanca velika i Miloš ima dovoljno vremena da se namjesti, a drugi je taj što se time otvara linija dodavanja prema prostoru ispred obrane koji inače taj veznjak brani zonski. Miloš je iskoristio to što se čovjek pomaknuo prema njemu, dao je okomitu loptu po podu u međuprostor, Bartol Franjić je izgubio duel protiv Lászla Kleinheislera, Josip Šutalo je loše reagirao na ubačaj s boka i Antonio Mance je ugurao loptu u mrežu.

Pobijediti.

Bjelica je dobio točno ono što je želio. Prvi faktor pobjede je ne izgubiti i na to se fokusirao u prvom dijelu utakmice. Spremio ju je tako da na početku bude strpljiv, da rasporedom zrcali suparnika i da do kraja umrtvi igru s minimumom rizika, a onda je podigao ritam kada je osjetio da je pravi trenutak.

Imao je sreće. Mance mu je donio ključne bodove u Puli, a sada je zabio iz svog praktički prvog dodira s loptom. Ali to je tako kada imate onog drugog trenera iz Mourinhove anegdote, trenera koji je usprkos svemu Osijek doveo na vrh prvenstvene ljestvice.

https://telesport.telegram.hr/analize/kako-je-bjelica-dobio-dinamo/

Po Sofi, Bočkaj najbolji igrač poluvremena, jedini iznad 7 ocjene. Defanzivne duele je dobio.

https://www.bijelo-plavi.com/forum/viewtopic.php?f=3&t=1240&start=380

Nabrijani su jako, treba ih spustit na zemlju malo

Ma Dino, zadnjih par puta sam i ja tako na sjeveru. Išo sam solo na tekmu i nije frend išo s kim inače navijam pa sam se stao tamo u čošak i gledao. Tu i tamo navijao nešto.

https://www.bijelo-plavi.com/forum/viewtopic.php?f=3&t=1240&start=300

Interesantan mi je komentar jednog tu, veli: "Nek misle na nas", ima i spominjanja orgija... Natukli su 30 strana već. Stavio sam tu pošto još nije tema otvorena... Malo se puno bahate.