Mafijaši,biznismeni koji su kapital stekli na izuzetno sumnjiv način i prvenstveno obični reketaši i ucjenjivači. Nemaju ti ljudi pogotovo na Balkanu, neke prevelike veze ni sa menadžerstvom i sa nogometom za neke od njih kao što su recimo Šikić i Bara sam uvjeren nisu lopte na tjelesnom šutnili kao i pola novinara kojih piše o nogometu i Dinamu. Osim što im ti mladići služe vjerojatno kao paravan da mogu priznat i imat za opravdat druge stvari,poslove i interese di zgrću,obrću i peru novac,. Nažalost nogomet u smislu biznisa je jedna ogromna mutikaša i bućkuriš.
Mladiće koje očito nažalost nema tko uputit, a i roditeljima isto tako, nažalost naivni i pohlepni, jer misle da je i njihovo dijete jedan Gvardiol ili prije da im je dijete barem Luka Modrić koji je prije Dinama igrao na najvećim livadama(sve i jedan teren u BIH prije 20 godina, ni sad nije puno bajnije, ali naspam toga vremena je golden standard oremium deluxe edition), Inkeru, i u konačnici napravio overarchive karijere koliko je zapravo uspio.
Naveo bi to za roditelje jedan primjet tu kod nas iz Posavine, momak sa sela je bio vjerojatno veći talenat po svim pričama i scouta i što su ga gledali nego su to Mato Neretljak, Kuprešak iz Sarajeva, Bakir Beširević, Sulejman Krpić (i brojni drugi koje je ova naša općina iznjedrila) zajedno. Top u nozi, dribling, brzina, visina za svoje godine dečko brutalan talenat, išao iz malog sela, mjesta od nepunih 1000 stanovnika na probe u Hajduk (S.) Osijek, HR Dragovoljac, Inter, Cibaliju, pa čak i školu Arsenal(govorim o vremenu prije 12-13 godina), prolazio čak te probe i htjeli ga ti neki pomenuti klubovi, baš opasmo zagrizli. Na kraju je završio u nekom valjda
10.om po redu razvojnom timu Mainza, tadašnjem sedmoligašu u selendri kod Mahneima ili tko zna gdje već, daj Bože klub da taj više postoji.
Naravno sad se nogometom više i ne bavi, bauštelac je, a sve jer mu je otac prije svega bio jako pohlepan,kurčevit, umišljen i neupućen. Jer je uzeo na sinu nekoliko desetaka tisuća maraka, samo mu je bilo odmah tad,sina ko jebe, snalazi se, a mogao je uzet manje i u ratama od pomenutih gore provjerenih klubova sa puno jasnijim i definiranijim planovima za njega da se razvija kao i momak u tim pubertetskim godinama i on kao igrač, i da danas igra kad i ne bi uspio u makar tim klubovima, na makar neku osnovu talenta i prolazaka tih školi bi imao CV i bio u nekom srednjeligašu u Hrvatskoj ili u klubovima u vrhu Premier lige BIH. Međutim roditeljska sujeta i pohlepa je tada odradila svoje i jebiga...
Vezano za transfer Jakirovića. Ono što mi je samo i jedino krivo kod transfera Jakira jr. je da je taj transfer 2.5M€?? Za igrača bez stvarno nekih ozbiljnijih minuta u seniorima i nije možda loše, ali, postoji ali, uzmemo naše rivale i gdje se za njihove strvinare i igrače poput Prpića i Mlačića daje 4-5-6 miliona, a recimo uvjeren sam da pomenuta dvojica kao i onaj Skelin ne mogu Leonu hladne vode dodat.
Zasigurno da je taj se dio mogao puno bolje i mudrije odigrat, za možda razliku od pronalaska neke druge ekipe koja će moć istrpit 17.godišnjaka i puno bolje se završit i u konačinici bolje se zaradit za Dinamo kao zalog za budućnosti, no, što je tu je, okrenut se ekipi i nadolazećoj utakmici.
Nadam se da će više biti romantičara i igrača po Sandro Kulenović mentalitetu, koji će trpit i čekat, biti izdrkavan posudbama, dočekat svoju šansu u njemu omiljenom i najdražem klubu i svojih 5 minuta i šansu iskoristit na najbolji mogući način i biti recimo vodić ove momčadi kao što je on to zbog svega što se dogoilo i bio 80% prošle sezone, nego ovako kako se ovo sve sa Leonom nažalost završilo.
Leonu Jakiroviću od srca želim svu sreću u Interu, jer će mu zasigurno trebat, a i da ga za par godina ako ništa, makar gledamo u Hrvatskoj nogometnoj reprezentaciji.