Dinamo Zagreb 2018./2019. - O svemu pomalo... Rekao bih čak da je omjer onih koji se odluče za našu reprezentaciju protiv onih koji odu igrati za druge jako dobar za nas. Rakitić, Klasnić, Šimunić, braća Kovač, a sa druge strane Ibra, Pulišić, Viduka, vjerojatno sam ih zaboravio dosta. Drmić je iz Viteza i htio je igrati za Hrvatsku ali su neke druge peripetije oko vrlog izbornika Štice bile u igri. Ljudi iz dijaspore u pravilu vole Hrvatsku i žele da im djeca igraju za nas.
Siguran sam da je i Gavranović htio igrati za nas samo nije na vrijeme uočen. Cvitanić i Sertić nisu uspjeli dobiti papire. Bosanski dio dijaspore se u pravilu uvijek odlučuje za Hrvatsku, osim ako baš vide da nemaju mjesta u reprezentaciji (Šimunović, Šunjić).
Ali dok Dinamo ima ovakvu omladinsku školu mislim da ne trebamo brinuti za tu i tamo pokojeg koji ode. Uvijek se nađe i poneki hrvatski klub koji stvori nekog Mandžukića, Livakovića ili Roga.
Za mene je najbitnije da i dalje imamo tu kulturu nogometa kao nacionalnog sporta, a djeca će i dalje trčati za loptom, talent imamo sigurno veći od Nijemaca i ostalih sjevernjaka kojima moraju igrati došljaci tipa Ozila, Khedire i svih ostalih. Još da imamo političare kao nogometaše pa nam stadion naprave, di bi nam kraj bio.