Hrvatska nogometna reprezentacija Bolesna ekipa.
Dakle ova ekipa je bolesna. Nemam druge riječi.
Prvo poluvrijeme iskreno slabo, nepovezano, nervozno, nisu ni Nizozemci bili bolji al uvaljali su nam taj gol.
Onda smo se u drugom digli, bili jebeni, stisli ih, uzeli im loptu, dokazali da smo bolji. Šteta da smo malo ušli Liviju u krilo, njihov gol je nekako visio u zraku.
I onda se kaj dogodi, umjesto da padnemo mi u produžecima odigramo još jebenije, potpuno ih nadigramo, ono zajebavamo se koliko smo dobri. To samo ova ekipa može, ogromna muda i ogroman karakter. Može se o Daliću pričati što se hoće, ali on je to postignuo s ovom ekipom i prošao sve da bi došli do ove točke.
Mi smo sila, sami vrh svjetskog nogometa, nema se tu kaj reći.
Šutalo je igrao kao jebeni Maldini, sve skinuo, blokiraom oduzeo, dobio dvoboje glavom. Ivanušec je bio solidan u prvom, trudio se, u drugom malo nestao da bi onda namjestio jebeno gol Pašaliću. Liva skinuo sve kaj je trebao, odisao sigurnošću, dizao i publiku, obranio nogom opasni udarac na 3:2 nakon kaj je Majer išao petom odigrati u našoj polovici.
A Petko. Kaj reći za tog čovjeka.
Čovjek uđe, odigra kao na terminu, proda petu, zabije gol da kad je zabio mi nije bilo jasno kaj se dogodilo. Čovjek opali s 25 metara, ne baš s najlakše pozicije i s igrčama u bloku. I onda još skoro zabije na povratnoj na pet metara pa izbori penal. Radio im je malu djecu, doktor nogometa.
Dajte mu ugovor, dajte mu što želi, takvog igrača ne pušćaš.
Idemo po to zlato.
Samo da još dodam da je Lugonjić ful dosadan plus nema osjećaj za igru i nogomet. Bemti mi uzmemo loptu na 5 sekundi nakon kaj su je oni imali 5 minuta ovaj priča o tome kako smo prekinuli njihovu dominaciju.
A navijači. Kaj reći. Kao da smo doma bili, osim brojnosti jebena je bila i atmosfera, jedna od najboljih na repki ikada iskreno.