Dinamo Zagreb 2023./2024. - O svemu pomalo Bio sam s malim od 5 godina na tekmi. Njemu prva, probili smo led. Doma je bila borba s obzirom da smo išli na sjever, pokušavao sam objasniti da je sjever u biti sigurniji od zapada (:D).
Bila je borba i s njim jer mi je prvo poluvrijeme bježao po tribini (snalazi se po sjedalima i stepenicama kao da ima 50 tekmi već), poslije se smirio, bilo mu zabavno ono di mi sjedimo i slušamo zapad pa se dižemo, shvatio to kao igru. Nakon dodjele pehara morao ići s njim jer mu je već bilo kasno, vidio sam samo masu ljudi kako izlazi sa stadiona, puna Maksimirska, jebena atmosfera, da te trnci prođu.
Kad smo došli doma pita ga žena hoće ići ponovno, on veli onako spremno da. Ja reko start them young. :D
Komentirao sam s frendom i na tekmi, to je ono kaj smo čekali željeli u najcrnje dane u klubu kad se naslov slavio pred 100 ljudi. Ma ovo je i bolje nego kaj smo čekali. Uprava i predsjednik, svi su jedni od nas, a mi smo jedni od njih, pa jučer su se baklje palile u loži, nema dalje. Na turniru u Kušlanovoj stol do mene sjedio Zajec, na futsalu se svi grle, igrači, navijači uprava kao da su jedno i jesu jedno. Ovo su sve jebene, nadrealne stvari. Da netko napiše timeline ove sezone to bi imalo 2, 3 stranice. Za film snimiti. Od početka sezone, Grčke, smjene trenera, poraza, likovanja na jugu, klupskih borbi za prevlast i previranja, pitanja što će biti s klubom do trijumfa, dvostruke krune i činjenice da Zagreb potpuno živi Dinamo i živi za Dinamo.
Bolesno. B O L E S N O.