meni najviše neku apatiju stvara komunikacija kluba, izravno ili preko kućnih...
Rezultati u Europi prije nisu bili realni, ne mozemo se do novog stadiona nadati nekom rušenju velikana ili nekom četvrtfinalu EL...
Nije realno da smo prvaci toliko puta u nizu...
Nek Hajduk osvoji tu i tamo, pa što...
Kad pređemo Breganu, a čujte, imaju veći budget, ne možemo mi tu ništa do novog stadiona...
A kad nama dođe klub iz HNLa s manjim budgetom ili Hapoel s u pola manjim budgetom, a čujte, nezgodno gostovanje, Gorica nam ne leži, gledajte svako danas igra nogomet...
Smrdi, zaudara na manjak ambicije, a taj neugodni miris se sve više samo širi...
Došli smo od toga da sam vjerovao da u Europu na Maksu može pasti bilo ko kad imamo svoj dan, do toga da mi je interes za Anderlecht 0 bodova, jer ne očekujem ništa.
Naravno da ću ići, prilagodio sam poslovna putovanja tome da sam u ZG za termine EL, ali ne očekujem apsolutno ništa osim da će naš trener gristi nokte kad nas ovi stisnu, a da će iz kluba nakon tekme nastaviti pričati o procesu i kontinuitetu, dok se koeficijent i ugled tope.
A tek moramo doći opet u fazu kada nam koeficijent neće biti dovoljan da uvijek budemo nositelji.
Izjave kad se to dogodi ne želim ni zamišljati, ako se sad postavljamo ko da smo Dinamo iz Tirane, kaj će tek biti kad dobijemo dodatan razlog da se postavimo ko zadnja sirotinja. Onda će valja ulazak u KL biti smatran uspjehom, a Bože moj, ako se ne uđe u Europu, pa svi igraju nogomet, to je realnost, pričekajte novi stadion.
Srmdi, smrdi, užasno smrdi...