Upravljačka Tijela | Predsjednik | Uprava | IO | NO Trenutno nemamo sportskog direktora, a jučer na pressici ništa nije rečeno o tome. S obzirom na ljude koje poznajem iz nogometa i iskustvo s prošlim SD-om (katastrofa koju sam ovdje milijun puta spomenuo), htio bih iznijeti par stvari o tome što bi trebalo uzeti u obzir pri izboru novog.
Realnost je da 90% sportskih direktora igra "educated rulet". Pronaći pojačanje je teško, posebno za klubove na višoj razini. Primjera promašaja ima svuda - Torres, Coutinho, Hazard, Falcao, Lukaku, Sanchez... Igrači koji su po svim parametrima trebali biti pogodak, a ispali su katastrofa. Isto tako, ima obrnutih slučajeva - otpisan igrač procvjeta. Nije SD glup ako "zicer" propadne, niti je genijalac ako uspije s autsajderom. To je rulet, ali SD-ovi imaju predznanje i gađaju na temelju njega.
Primjeri poput Monchija to pokazuju: dominirao u Sevilli, flopao u Romi, vratio se u Sevillu s mješovitim rezultatima, a sada briljira u Aston Villi. Ili Giuntoli - titula s Napolijem, prelazak u Juventus, a sad je Juventus u problemima, a Napoli opet napada titulu. Nema tu striktnih pravila. Cilj je naći SD-a s planom čije poteze možemo logički objasniti (što s Marićem nismo imali). Neće svaki potez biti pogodak, ali kontinuitet i dobar posao su ključni.
Često se spominje Boromisa. Na temelju onog što sam ja čuo, zna sigurno više o nogometu od Marića, ali nije siguran izbor za Dinamo. Prije godinu dana navijači Olimpije nisu pjevali hvalospjeve o njemu - ove godine je pogodio sve i sad je "čudotvorac". Olimpija mu je idealna pozicija: ime, kupovna moć, privlačnost trofeja i Europe. To je jackpot u nogometu, a evo zašto - Boromisa ima veliko znanje HNL-a i hrvatskog tržišta, gdje su igrači puno kvalitetniji nego u Sloveniji. Jedan solidan, rubni igrač iz HNL-a može u slovenskoj ligi postati superstar zbog razlike u kvaliteti. U tom smislu, on u Olimpiji ima savršen položaj: može birati igrače s tržišta koje poznaje u detalje, a koji u Sloveniji mogu dominirati. U Dinamu to ne bi imao na isti način, što ne znači da bi bio loš, ali mu taj X factor ne bi bio tako izražen. Marić je, s druge strane, pucao na sva strana bez znanja stranog tržišta i nije zatvarao poslove.
Moje mišljenje (neki će se zgražati): najbolje bi bilo uzeti Bimba ili Hrvoja Jozaka. Godinama su u klubu, prošli su nekoliko uprava, poznaju ekipu, naše tržište i mogu procijeniti tko je pojačanje. Ako idemo na drugu opciju, onda model Olimpije - stranac koji poznaje jače tržište (npr. Portugal, Nizozemska, Turska) u malom prstu. Netko tko zna tamošnju verziju "Jurica Pršir" - igrača ispod vrha tog tržišta, tj. Nije za top klubove tih tržišta, ali dovoljno dobrog da radi razliku za Dinamo. (Kao što bi npr. Pršir u slovenskoj ligi). Taj stranac mora imati desnu ruku koja poznaje HNL, jer pojačanja prvo tražimo u juniorima i ligi - to su igrači koje kasnije preprodajemo i od čega živimo. Stranci bi trebali biti kvaliteta za krpanje rupa koje ne možemo drugačije popuniti.
Eto, to je moj uvid kakvog SD-a Dinamo treba i kakvu sportsku politiku bi trebao voditi.