Meni je u Miamiu zanimljiv onaj napadač Campana koji je sjeo na klupu dolaskom Suareza, ali ne rejtam baš MLS.

Pašalić je super, ali morat će u Dinamu češće napadati dubinu. Osnovna razlika između Dinama i Rijeke je Petković u odnosu na Ivanovića, totalno suprotan profil napadača. Pjaca i Pašalić vole ulaziti u sredinu, ali trebat će nam više balansa jer im Petković taj prostor neće otvarati svojim spuštanjem, naprotiv.

Ne može se kvalitetu pojedinog igrača suditi bez kvalitativnog suda? — Tongo Doumbia

Da. Ovdje se potencijalna pojačanja često sudi samo po tome u kojem natjecanju igraju, a ni osjećaj za snagu natjecanja ljudima nerijetko nije baš najbolje kalibriran.

Ja ti pišem o tome kako nijedan igrač, koliko god se plati, se u Dinamo ne dovodi da bi u Ligi prvaka zabio 15 golova i odveo nas u polufinale. Ako se to dogodi, super, ali sumnjam.

Ti mi na to izvadiš hrpu teksta, obogaćenog Tribina.hr izrazima, a zapravo si rekao isto što i ja. Otkud god došao, koliko god love pokupio, garanciju za uspjeh nitko nema. — Tongo Doumbia

Pa mislim da se mi u suštini slažemo. Ti si kritizirao paušalne procjene temeljem takvih kategorizacija, ali ja se samo ne slažem da je "igrač za LP" stvar kategorizacije.

Takvog igrača jednostavno vidiš i znaš. Na prvu ti upadne u oko kada ga gledaš, prva pomisao ti je da odstupa i treba igrati na višoj razini, a onda kada ga nastaviš pratiti drži konstantu te ovisno o tome koliko ga dugo pratiš čak i napreduje. Ono, igrač kojeg će Dinamo uzeti sada ili će za godinu dana završiti u gornjem domu neke od liga petice ili u donjem domu pa onda ekspresno nakon još jedne sezone u gornjem jer klubovi vole ići na ziher te se nerijetko i sami vode takvim površnim kategorizacijama.

Nadovezat ću se na prethodno. Još jedna travestija, koja mi već dugo ide na živce, su "pojačanja za Ligu prvaka".

To ono, bude na Transfermarktu ili Wyscoutu nekakav filter, upišeš tu sintagmu i izbaci ti se 500 takvih?

Koja je definicija takvog igrača? — Tongo Doumbia

Jednostavno: igrač koji je individualnim igrama kvalitativno na samom rubu iskoraka, to jest već je iskoračio, ali igra u klubu nižeg rejtinga od Dinama i financijski je ostvariv.

Alternativno, igrač koji već igra na višoj razini, ali se promjenom trenera više ne uklapa u sistem svog kluba pa je završio na marginama. Ta indiudalna kvaliteta i dalje mora biti prisutna u njegovoj igri kada igra, ali zbog x razloga ne igra često pa nam je dostupan.

Meni jedan pada odmah na pamet. Boško Šutalo. Iskustvo HNL- a, Serie A, Mladi hrvatski reprezentativac, došao s poprilično dobrim "pedigreom", plaćen četiri milijuna eura. Baš "kapitalac", kakvog se ovdje zaziva. Što nam je donio? — Tongo Doumbia

On je primjer suprotnoga: igrač koji nije igrao jer nije bio dovoljno dobar, a kada je igrao nije se ničime isticao.

Ne može se igrače na silu trpati u nekakve asptraktne kategorizacije temeljem proxyja poput lige u kojoj nastupaju, kluba u kojem nastupaju, nacionalnosti i reprezentativnog statusa da bi se temeljem toga paušalno procijenilo tko je kapitalac/igrač za LP. Ne može se kvalitetu pojedinog igrača suditi bez kvalitativnog suda, oslanjajući se samo na jako grube proxyje, generalnosti ili formalnosti.

Čak i konkretnije stvari poput statističkog učinka je potrebno kontekstualizirati jer mnogi igrači odličnog učinka individualno uopće ne odstupaju kvalitetom u posebnoj mjeri, samo se dobro uklapaju u sistem svog kluba.

Ok ali sa sredsvima s kojima mi raspolažemo, ne možeš sve odmah.
Nemamo drugu opciju nego momčad slagati , ajmo reći , etapno... — Zagi

Složio bih se s tobom, ali mi doslovno uopće ne trošimo novac. Ja se ovdje borim sam sa sobom. Na Scout temu više ništa ne stavljam jer ne želim predlagati šrot igrače, a vodim se time da mi preko 1,5m ne mislimo potrošiti maltene ni na koga.

Ako se mogu dogovoriti neke posudbe s opcijom otkupa, to je jedini način da dovedemo dobrog igrača. Onda ako klinac razvali i vidiš ga iz prve ruke, a otkup je 4m, teško je ne potpisati ga unatoč štednji™.

Daliban voli igrace kao i DiCaprio svoje zene, mlade od 25 i pune potencijala. — flexXy

Zato što sam čovjek od kulture.

Rekao sam već koga bih ja volio. Sigurno da su mladi krilni talenti rizik i koštaju, pogotovo ljevaci. Jednostavno ponekad treba i riskirati, a kada je god moguće za takve igrače ugovarati posudbe s opcijom otkupa da se rizik umanji.

To je najlakša pozicija za razvijati. Što ćeš lakše razvijati nego krilo?

Slazem se, ocito je da kolega pise bez bilo kakvih argumenata. Cuj dostupni igraci iz championshipa i ligue 2 su srot. Kako da ne, pa nismo mi tovarija pa da dovodimo krilo sa jednim zabijenim golom. — IstinaZaDinamo

Ne, mi se za drugoligaške klase borimo sa Schalkeom. To nije razina za Dinamo, Schalke je jedva preživio u Cvajti.

Kako misliš da je nama dostupan samo šrot. Ako smo na zimu doveli Gabriela iz prve francuske lige, po kojoj logici nam je u drugoj engleskoj ligi dostupan samo šrot. — Haza

Imali smo više sreće nego pameti s RPG-om koji je u klubu bio otpisan zbog trenera. Možeš misliti kako bi ga u suprotnom dobili besplatno. Prije njega je na liječničkom pao upravo šrot igrač iz druge francuske, onaj Koffi Kouao.

netko tko ima ekstra potencijal i koji se već razvio je nama nedostupan, ali ako ga na vrijeme prepoznamo, i ulovimo na vrijeme, nama će biti dobra prilika — Haza

Stvarno talentirane klince iz tih drugih liga nakon prve polusezone sa 18/19 godina pokupe prvoligaši liga petice za 5+ milijuna. To su najgledaniji drugi razredi na svijetu, nama su tamo dostupni igrači ala Fahd Moufi. Pritom, taj Moufi je bio standardan u portugalskoj ligi do prelaska u Hajduk pa opet u Dinamu ne bi imao što tražiti. Tu i tamo nam se može otvoriti realna prilika za poštenog igrača. Trebamo biti spremni na takve prilike, ali ova mitomanija koja se ovdje pravi od drugoligaškog nogometa samo zato što se igra u Francuskoj je već odavno prešla sve granice zdravog razuma. Isto vrijedi i za žnj igrače top 10 liga čija se kvaliteta na ovom forumu stalno preuveličava samo na račun ligaškog rejtinga.

Čisto da bacim komentar na ljude koji se pišaju po drugoj engleskoj i francuskoj ligi. To su lige koje su dva koplja iznad HNL, i pokušavam shvatiti zašto bi bruka bila dovesti ponajbolje igrače te lige ako su dostupni? — Haza

Nisu, a igrači koji su nam iz tih liga financijski dostupni su šrot.

super, neka dižu koefcijent Rijeka i Osijek, a ne mrzitelji svega hrvatskog, plavog i svega onoga što nije povezano sa hajdukom. — don

Kažem, ne zanimaju me partizanština i populizam. Zdravi rivalitet je u redu i razumijem ga, ali ne pogoni me mržnja niti me brinu nekakva prava na hvalisanje. Dinamo će biti jači ako će biti u kompeticiji sa jačim Hajdukom. Uostalom, sama činjenica da tako negativno reagirate to i potvrđuje. Žnj klub iz nekog sela u Slavoniji ne može isprovocirati takvu reakciju jer ne može biti istinski konkurent, a samim time ne može ni potaknuti Dinamo na napredak.

Želim i Rijeku i Osijek i Hajduk. Ako s vremenom još neki klub može u nekoj mjeri napraviti iskorak, odlično. Sve je to potrebno za Dinamov rast.

Zadnje što želim je iskusan igrač na desnom krilu jer to u prijevodu vjerojatno znači neki ocvali drugoligaš iz Engleske ili Francuske.

Ligaška rivalstva su jedno, ali u europskom okviru se natječemo na nacionalnoj razini. Ništa nam ne vrijedi biti velika riba u lokalnoj bari.

Hrvatska relativno outputu talenta treba imati veći koeficijent. Naša liga bi trebala imati rejting ugrubo ekvivalentan nizozemskom ili belgijskom, dakle odmah iza njih zbog nekoliko puta manjeg domaćeg tržišta. Treba napomenuti da ni to nije uklesano u kamen jer iako je naše tržište manje, imamo šire regionalno tržište zajedničkog jezičnog zaleđa koje bi se sigurno moglo i bolje monetizirati sa kvalitetnijim "proizvodom". Sličnu stvar ima i portugalska liga s, ipak daleko većim, brazilskim tržištem.

Sve su to relativno male zemlje, pogotovo Portugal i Belgija. Talentom za njima ne zaostajemo previše, što godinama dokazujemo na reprezentativnoj razini. Relativno talentu koji proizvodimo, smiješno je da se HNL vrti oko Poljske, Ukrajine ili Mađarske, smiješno je da zaostaje za Škotskom, Danskom, Češkom, Norveškom, Izraelom, Grčkom i Švicarskom. Sukladno renomeu i kvaliteti talenta, Hrvatska bi trebala biti rubno top 10 po UEFA koeficijentu. Za bilo što više od toga bi nas jednostavno kočilo tržište.

Problem je što svi klubovi osim Dinama godinama podbacuju u europskim natjecanjima. Jednom kada napokon probijemo tu barijeru i krene se polako štancati klupske koeficijente, Hrvatska će bez većih problema održavati status top 15 lige.

Jednom kada hrvatski klubovi postanu redovitija pojava u grupnim fazama, kada ti klubovi počnu redovitije primati značajna europska sredstva, kada krenu dovoditi perspektivnije strance jer će postati poželjnije destinacije i to lakše financirati te kada ti stranci postanu nove reference stranom talentu, tada će i Dinamo kao najveći hrvatski klub brati plodove tog zajedničkog uspjeha. To je sve bez da smo se dotakli i direktnog utjecaja rasta konkurencije na Dinamo, tada ćemo biti primorani rasti i sami da ostanemo na vrhu.

Razumijem navijačku partizanštinu, razumijem da neki možda kratkoročno preferiraju Dinamovu sigurnost dok domaći konkurenti propadaju, ali u ovakvom sustavu je bolje biti u pozitivnom vrtlogu u kojem te rast konkurencije sistemski tjera na daljnji rast.