Prvi put sam (bar mi je tako pokojni stari rekao) bio na Maksimiru još za vrijeme Jugoslavije na nekoj tekmi protiv Budućnosti Titograd (Podgorica).Ne sjećam se apsolutno ničega naravno, bio sam dijete. Prva utakmica koja se baš sjećam je prijateljska protiv Nottingham Foresta 1995. Ne mogu skoro ništa na internetu naći o toj utakmici, ali ostao mi je u sjećanju Igor Pamić koji je izgledao stvarno ko div. Segesta Sisak neki poraz kad je Ladić dobio gol iz mrtvog kuta. Inker Zaprešić nas petnaest na stadionu. Otvaranje Sjevera današnjeg i lom. Partizan, Newcastle, Grasshopper, Atletico...Prve Lige prvaka. Prva pobjeda protiv Porta i loše vrijeme. -156 protiv Olympiakosa na Jugu, s Istoka lete grude prema onom ćelavom četniku Đorđeviću. Prvak Europe Manchester United, Marseille (moram tim ciganima priznati da su možda najjači gostujući navijači koje sam ikad vidio na Maksimiru). Poslije Parme, Milan, Maccabi, Maribor, Dinamo Kijev, Dnipro, Beveren, Heerenven, Arsenal, Werder, Shakhtar, Ajax i još masa europskih utakmica (moram samo spomenuti 2007. i kvalifikacije za LP protiv Hazara iz Azerbajdžana - nikad takav prolom oblaka i nikad luđe navijanje, svi bez majica i udri.) HNL mislim da nema smisla ni spominjati...Koliko svega tek tu ima (opet moram se sjetiti dok je još Kamen Ingrad igrao u prvoj ligi, Dinamo vodi 3-0, neka tulava utakmica i za Kamen ulazi s brojem 6 Saša Šest..a tad sam znao još zapaliti, pa oči su mi tad suzile deset minuta. Saša Šest s brojem 6...). I masa uspomena i doživljaja za koje sam siguran da ih svatko od nas ima na desetke, stotine i tisuće.
Nakon ovog masovnog offtopica i ,,vađenja" duše na tanjur mogu mirno reći: ruši taj stadion, demoliraj ga na čestice. Zovi me da ga rušim barem s krampom i lopatom. Cijeli život sanjamo o nekom polunormalnom stadionu. Seli odmah na Kranjču dok Maksimir ne bude gotov. Evo sad protiv Varaždina sam po ko zna koji put jaja otegnuo, beton plače na Sjeveru od muke. A simbol jednog odvratnog vremena i likova koji su bili u i oko Dinama više nek nestane za sva vremena
@Oluja Otišao sam u povijest i pretjerao malo jer nema smisla plakati za nečim što je gotovo. Napisao bi roman o Maksimiru i utakmicama, ali nisam više emotivan prema tom betonskom spomeniku nesposobnosti, korupciji, neradu, uhljebima. Pa ljudi moji stadion u ovom obliku je (manje više) isti od 1999. 26 godina majku im jebem klošarsku, neradničku, nesposobnu, džibersku. Koliko god sam predivnih uspomena imao na tom stadionu, toliko me uvijek boljelo takvo bolesno zanemarivanje imovine. Još protiv Betisa oni prokleti kentauri su mi ne znam koji put zgadili život. Samo jedan od tri je na jednom od ulaza na Sjever dole puštao ljude. Vrijeme je za detonaciju, uspomene nam nitko ne može oduzeti