@BluePhone67@Toni90d@Patak

Sve je više manje objašnjeno u knjizi prof. Aleksandra Jakira, Dalmacija u međuratnom razdoblju 1918.-1941., objavljenoj 2018. godine. Imam knjigu u pdf formatu, pa ako nekog zanima nek mi se javi privatnom porukom.

Ukratko, u Dalmaciji je nakon poraza AU u 1. svjetskom ratu postojao opravdan strah od talijanskog iredentizma i pripojenja velikih dijelova Dalmacije Italiji. Stoga su se Splićani masovno okrenuli jugoslavenstvu i u Beogradu su vidjeli rješenje problema. Naravno, to je bilo naivno do bola. Uskoro su shvatili da su se malo zaletili pa krajem dvadesetih godina prošlog stoljeća počinje podrška hrvatskom nacionalizmu (posebice nakon ubojstva Radića i uvođenja diktature).





Ako ste čitali Kibice Purgera, tamo su spomenuti neredi koji su se u Splitu dogodili tijekom jedne utakmice Hajduka i Građanskog početkom dvadesetih godina. Tom prilikom su Hajdukovi navijači vikali našim Purgerima da su republikanci i hrvatske svinje. Međutim, i prof. Šute spominje u knjizi kako su se odnosi znatno popravili tridesetih godina. E to vam je upravo ovo o čemu pričamo. Splićani su se naivno zaletili u bratsku jugoslavensku zajednicu. Ali isto tako se i brzo ohladili kad su shvatili da ih sad guzi velikosprstvo iz Beograda.

To vam je ukratko cijela problematika. Tako da nije čudno da je Hajduk bio "Jugoslavenski sportski klub" u periodu nakon 1918. godine. Pitanje je samo do kada je on to bio. To još ne znam točno.
Ali nije to samo s nogometom bio slučaj. I ostala sportska društva osnovana prije 1914. godine su osnovana kao "hrvatska", da bi postala "jugoslavenska" 1918. godine. Evo primjer teniskog kluba.

To nije tak jednostavna priča. Ja njima nikad ne lijepim etikete jugoslavenstva. Osim kad mi krenu srat o Beliniću i partijskom Dinamu. Onda me prehiti v glavi, pa dobe svoje.

Uglavnom, evo viđenje prof. Aleksandra Jakira o tome kako se u Splitu 1918. godine dočekala uspostava jugoslavenske države.



U isto vrijeme su u Zagrebu krvavi neredi u kojima između ostalih sudjeluje i naš Lalec, naš Emil Perška.

Prilažem vam ovdje i link na Album nogometnih klubova Jugoslavije iz 1925. godine.

O tome je na forumu već pisao @BluePhone67 koji je uspio ugrabiti i tiskano izdanje. Za nas ostale smrtnike evo i digitalizirane verzije. Unutra je popis klubova registriranih u sklopu Jugoslavenskog nogometnog saveza zasebno po svakom podsavezu. Uz klubove je priložena i fotografija ekipe.

Hvala našim sosedima Slovencima na digitalizaciji. :grin:

Hvala na pojašnjenju.

Znam da je bio poprilični kaos s formiranjem sastava u tim prvim poslijeratnim utakmicama. Nek ostane fotka ovdje, s obzirom da se vrlo vjerojatno radi o istom Marijanu Maroldu.

O tom je nešto govorio Medarić u Dinamovoj reviji 1980-ih. — Gradinamo

Moguće. Stvarno se više ne sjećam gdje sam to vidio. Ako slučajno imaš pristup tome, daj molim te pofotkaj pa stavi ovdje kad stigneš. :grin:

jer ova slika prve članske iskaznice Gradjanskog je fenomenalna — Boogieman

Slažem se. A još me više oduševilo to kaj smo od @BluePhone67 saznali da se original te iskaznice nalazi u kolekciji gospodina Bartolčića. Znači iskaznica nije izgubljena. Imamo je i danas!

@BluePhone67, možeš li nam potvrditi (ili ne potvrditi) je li rukometaš na fotografiji Marijan Marold koji je "krpao" momčad Dinama u prvim poslijeratnim utakmicama?

https://www.zonadinamo.com/discussion/comment/522045

Evo, za one koji ne znaju tko je gospodin Ivo prilažem reportažu koju je o njemu prije par godina napravio MAXSport. On je kroz godine predanog rada doma formirao vlastitu arhivu koju je i sistematizirao (npr. kada dođe do neke stare fotografije, istraži i popiše tko se sve na njoj nalazi). Ma fantazija. U kolekciji ima mnoštvo predmeta koji su unikati i ne postoje nigdje drugdje.

ugravirano piše da je to pripadalo Gradjanskom kao mnogi pehari i predmeti koji su bili spaljeni i ukradeni i tako završili u tuđim rukama — BluePhone67

O ovome sam već negdje čitao. Sasvim je moguće da nisu baš svi trofeji uništeni (oni rađeni od plemenitijih i vrijednijih metala vjerojatno jesu) jer su "naši osloboditelji" 1945. godine dio trofeja navodno davali kao nagrade novoosnovanim klubovima na prvim turnirima. Problem je samo kako do tih trofeja doći. :meh:

Prilažem treći dio teksta o povijesti Građanskog (od 1932.-1945.) koji je Bogdan Cuvaj objavio u časopisu Povijest sporta, br. 48, 1981. godine.

Nažalost nemam drugi dio teksta objavljen u broju 46. Pa ako netko ima taj dio, zamolio bih ga da nam skenira i priloži.

Evo još jedna zanimljiva fotografija - rukometaša Građanskog!

Na fotografiji se nalazi i rukometaš Marold (stoji, peti po redu u odijelu). Pretpostavljam da je riječ o Marijanu Maroldu, rukometašu koji je morao popuniti redove Dinama u prvoj odigranoj utakmici nakon rata. O tome je već bilo rasprave na forumu unutar ove diskusije, pa ne bih sada u detalje. Neka me netko ispravi ako griješim.

Izvor: Povijest športa, br. 90, rujan 1991.g.

Ma nema problema. Čim naletim na nekaj za kaj mi se čini da nije bilo stavljeno na forum, potrudim se staviti. Iako nažalost ne mogu doći do drugog dijela teksta. Nadam se da netko od forumaša ima pristup tome.

Inače, skoro svi brojevi časopisa Povijest sporta su digitalizirani (ko za peh, jedan od onih koji nisu je upravo br. 46 u kojem se nalazi drugi dio Cuvajevog teksta o Građanskom). Evo link ako je netko zainteresiran.

Vidio sam uživo predmete sa stranica 2213 i 2214, sjajni kolekcionarski predmeti koje su jednostavno neprocjenjive vrijednosti. — BluePhone67

Smije se znati tko to ima u zbirci? Možda gospodin Bartolčić?
Slažem se da su takvi predmeti od neopisive vrijednosti i pravo je čudo da su sačuvani. Pravo blago.

Prilažem prvi dio teksta o povijesti Građanskog (od 1911.-1915.) koji je Bogdan Cuvaj objavio u časopisu Povijest sporta, br. 25, 1976. godine.

Nažalost nemam drugi dio teksta objavljen u broju 46. Pa ako netko ima taj dio, zamolio bih ga da nam skenira i priloži.

Treći dio teksta objavim uskoro.

Nadam se da će vam ovo biti poučno i interesantno. :smile:

Prilažem nacrt glavnog ulaza u stadion Građanskog u Koturaškoj, kao i tlocrt igrališta.
Izvor: Povijest sporta, br. 48

S obzirom da se neko vrijeme ozbiljnije priča o izgradnji novog stadiona našeg Dinama, našeg Građanskog, bi li podržali da se arhitektonski u izgled stadiona nekako smisleno uklopi izgled ulaza na stadion u Koturaškoj (naravno to je pitanje za struku koja je to sposobna odraditi na moderan način)?

Petko nije u nekoj formi. Ok, nisu ni ostali. A znamo da ga starija garda u svlačionici cijeni.

Općenito sam skeptičan po pitanju “reciklaže” trenera, posebice s obzirom da se pričalo o dugotrajnijem trenerskom rješenju.

Teško da ćemo saznati s kojim se imenima još pregovaralo. A to bi bilo baš zanimljivo znati i vidjeti zakaj se od njih odustalo.

Bilo kako bilo, nek Neno čim prije skulira ekipu. Očekujem napokon da ova ekipa proigra. Ak samo počnu trčat već su riješili 80% problema. Prespori smo, prestatični i preziheraški igramo.

NB ipak.

Iako, muči me jedno pitanje. Dolazi li NB zbog Dinama il zbog svlačionice?