Je, ZNP je poslije 1. svjetskog rata bio ogroman i to ne samo po broju klubova, već i po teritoriju (a samim time i ljudskom potencijalu) koji je pokrivao (citiram stranice Zagrebačkog nogometnog saveza - pravnog sljednika ZNP-a):
ZNP je 1919. godine obuhvaćao područje između rijeka Save i Drave, dio Bosne i Hercegovine, te čitave Like. 1924. godine, kada je osnovan Osječki nogometni podsavez smanjuje se područje djelovanja ZNP-a (op. ja: ali i dalje ostaje golemo) i obuhvaća gradove: Bjelovar, Banja Luka, Slavonski Brod, Bosanski Novi, Crikvenica, Čakovec, Daruvar, Đurđevac, Križevci, Karlovac, Nova Gradiška, Pakrac, Prijedor, Petrinja, Samobor, Sušak, Sisak, Varaždin, Velika Gorica i Zagreb.
Čak i kad prođe par koraka reorganizacije, ZNP je prije Drugog svjetskog rata još uvijek (iz današnje perspektive gledano) prilično moćan - osim u Zagrebu, djeluje i na području
Karlovca (II. Župa), Varaždina (III. Župa), Bjelovara (IV. Župa), Slavonskog Broda (VII. Župa) i Siska (VIII. Župa).
Tek poslije rata ga smanjuju na Zagreb i okolicu, a onda ga u današnoj državi svode samo na Grad Zagreb.
Sigurno možemo ovdje u kontekstu, još jednom i za one koji tu činjenicu možda još ne znaju, spomenuti da je i Jugoslavenski nogometni savez osnovan u Zagrebu. Dakle, ono što će kasnije postati Fudbalski Savez Jugoslavije osnovano je 15.4.1919. u Zagrebu na ćošku Ilice i Medulićeve, u tada poznatoj i ful cijenjenoj kavani Medulić. Kad se tom savezu zatim krenulo davati strukturu, prvo je osnovan gore spomenuti Zagrebački nogometni podsavez - 8.9.1919., a tek par mjeseci kasnije podsavezi u Splitu (7.3.1920.) i Beogradu (12.3.1920.).
Temelji nogometa na ovim zemljopisnim prostorima dakle nedvojbeno leže u Zagrebu. A to se očitovalo i u činjenici nadregionalnog poštivanja Građanskog i Purgera do te mjere da je prvi penal za jugoslavensku reprezentaciju 8.6.1922. u tekmi protiv Rumunja mogao pucati upravo gore navedeni Jaroslav Šifer.