Da pohvalim Rrahmanija! Stalno cekam njegovu gresku, a to s pol gurca odradi

Ovi napaljeni ko francuske sobarice, a nama obican dan u uredu.

Najveći prigovor mi je na tom izlaženju van, u kontre, polukontre. To je bilo totalno konfuzno, neprecizno, neartikulirano. Da smo samo par puta odigrali kako Bog zapovijeda, mogli smo ih masakrirati — deda

Upravo to, falio je predzadnji pas, do zadnjeg nije ni dolazilo.

Super je ovo Vjeko, k'o za metro goldwyn mayer :up:

BITNA INFORMACIJA: Večerašnji Podcast je odgođen zbog nepredviđenih okolnosti, isti će gosti biti prebačeni na prvi sljedeći dostupan termin... — Blaz

Bas trazim po YT i ne nalazim.

Evo vam ga na tovarski mesari. — deda

To je jedino kako su mogli igrati. Jos kad ih ona lignja ne sankcionira...

A Dinamo... halilhodjicevski... na rezultat, mudro, takticki... Nisam to ocekivao.

Nije sapralo gorak okus utakmice protiv Chelsea. Dobro da Sunjicu nije sjebano koljeno, ono je bio prljav i gadan start.

Bas su me ovi mladi sj... .

Naravno, radim za vas, — vjeko1701

Svi smo mi nasi :wink:
Ovaj puta nisam ja prijavio UEFA-i :gasp:

Hvala :up:

Dinamov kroničar Miroslav Tomašević izvadio je podatak da je Franjo Wölfl najbolji strijelac Zagrepčana u prvenstvenim derbijima s Hajdukom ikad! U 14 navrata Wölfl je tresao splitsku mrežu, iza njega su Gustav Lešnik (12), pa Eduardo (7), Mlinarić (6), te Ž. Čajkovski, Benko, Zambata, Igor Cvitanović, Viduka, Čop i Soudani (svi po pet golova)... A u derbi okršajima Zagrepčana i Splićana u svim natjecanjima (prvenstvo, Kup i Superkup), opet je najviše golova za Dinamo zabio Wölfl (15), ispred Lešnika i Zambate (po 12), te Eduarda, Cvitanovića i Čopa (svi po 8).

Trenutno se još probijam u FARE-u, ali nadam se da će netko iz UEFA-e zapaziti moj trud, pa radim i prekovremeno :cool: :grin:

Samo ovako do kluba koji će biti na ponos svih nas.

Odlično je ovo, samo treba pripaziti na UEFA oznake, što više smanjiti mogućnost brisanja videa sa YT.
Plus, ovo bi se moglo objavljivati i na FB. Ubaciti ovaj ZD uvod na @Eduardo video za Budimira, pa okačiti gore

Igralište je na lokaciji današnjeg stadiona podignuto još 1912. godine. Na mjestu kukuruzišta sagrađeno je ono veličine 110x70 metara, uz rekreacijsku zonu s atletskom stazom, dva igrališta za tenis i drvenim natkrivenim tribinama za 1090 gledatelja. Uredili su ga čelnici Hrvatskog akademskog športskog kluba (HAŠK), nakon što su od nadbiskupa Antuna Bauera dobili zemljište u povoljan zakup na šest godina. Nogometni klub Građanski, kojeg je NK Dinamo sljednik, u to doba nije imao vlastiti “dom”. Prvi trening odradili su na igralištu na Tuškancu, i to godinu dana prije izgradnje HAŠK-ova “stadiona”.



Zbog velikih sportskih uspjeha koje Građanski postiže s godinama uprava kluba odlučuje se zadužiti kako bi sagradili vlastito igralište. Čine to na zemljištu u Koturaškoj, na mjestu današnje zgrade HEP-a, a novoizgrađeno igralište 19. listopada 1924. otvara predsjednik HSS-a Stjepan Radić. Na svoju će današnju adresu u Maksimiru igrači Građanskog preseliti 1948. godine, i to ne više pod tim imenom, već kao Dinamo. Završetkom Drugog svjetskog rata i uspostavom nove države Građanski je raspušten, a sva imovina oduzeta. Te 1945. godine najpoznatiji predratni zagrebački nogometni klub mijenja ime u Dinamo, a tri godine kasnije sele se na Maksimir jer je ukinut i matični klub tog igrališta – HAŠK.



– U Dinamo prelazi trener i dvanaest igrača Građanskog, “nasljeđuju” čak i navijače, tzv. Purgere, koji istim žarom prate njihove utakmice – govori Antonio Jurčev, autor monografije o povijesti maksimirskih naselja “Od Željezničke kolonije do Ravnica”. Maksimirski stadion Dinamova je “kuća”, dakle, postao tek 37 godina od osnutka. Maksimirski stadion “upao” im je taman u vrijeme dok su tražili novu lokaciju jer je igralište u Koturaškoj postalo neadekvatno.



– Trenutačni prostor bio je ujedno i najlošije i najnepovoljnije urbanističko rješenje jer je igralište bilo okruženo ogradama, susjednim zgradama i ulicama, stoga je svaki daljnji građevinski zahvat nužno zadirao u okolne građevine i tuđa zemljišta – kaže Jurčev. Već 1946. godine na stadionu je uređeno novo travnato nogometno igralište i 400 metara duga kružna atletska staza, a oko cijelog igrališta podignuta je visoka drvena ograda. Ta se godina smatra početkom izgradnje stadiona, a da bi dobio današnji izgled, trebalo je nekoliko faza i čak – 23 godine. Intenzivni radovi na izgradnji tribina počeli su 1953. Prvo je podignuta zapadna, pa sjeverna, potom istočna, da bi južna tribina bila dovršena 1969. godine. Djelo arhitekata Vladimira Turine i Franje Neidhardta te konstruktora Eugena Erlicha rekonstruirano je za Univerzijadu 1987. godine, iako ne u potpunosti, a s radovima se počelo i dvijetisućetih, no ni tada nisu dovršeni.
Stadion je u međuvremenu zbog svog derutnog stanja postao trn u oku Zagrepčana, a rasprave treba li se ponovno graditi na istom mjestu vode se svaki put kad se pokrene pitanje stadiona. Konačnom lokacijom Blato, najnovijom odlukom gradonačelnika Milana Bandića, mnogi nisu oduševljeni. Staviti stadion na neko drugo mjesto, rekao bi Otto Barić, isto je “kao da HNK želite preseliti u Novi Zagreb”. No isto kao što je sad Blato naselje na kraju grada, u istoj je poziciji nekad bio i Maksimir, koji je tada bio tek – zagrebačko predgrađe.



https://www.vecernji.hr/zagreb/kako-se-gradio-dinamov-stadion-maksimir-se-trebao-graditi-na-mjestu-danasnjeg-bazena-1310623

Samo neka odigraju kao što su igrali veći dio sezone, odgovorno, timski, sa mudima, i pozitivan rezultat nebi smjeo doći u pitanje.