Trener - Fabio Cannavaro Ono što dijeli dobrog trenera od lošeg je mogućnost prilagođavanja stila nogometa ekipi koju imaš. Fabio je htio od Dinama napraviti ekipu koja će stalno igrati visok presing i one touch, two touch nogomet. A kad je Dinamo tako igrao? Nikad. Nešto slično je pokušavao i Jakir napraviti pa smo dobili porciju od Lokomotive, vidio da ta priča o presingu ne drži vodu te se prešaltao na stari način igranja.
S trenutnim kadrom ne možeš očekivati ni p od presinga, a kamoli da se to radi konstantno. Da bi se to provelo, treba promijeniti kompletnu krvnu sliku svlačionice, a to znači micanje svih igrača koji ne mogu igrati presing (cca 80 % kadra). Takve stvari se ne mogu ostvariti u jednoj sezoni, već se treba kontinuirano raditi na tome. Problem je u tome što je Dinamo dominantan u posjedu i prilikama u HNL-u pa ti niti ne treba pritisak kad suparnik ima 40 % posjeda lopte.
Druga stvar je što naša momčad nema ni trunke kemije u sebi, a trener je taj koji treba djelovati kao ljepilo. Garcia i Kovačević možda nemaju taj kapacitet za vođenje kluba kao Dinama, ali uspjeli su u svojim klubovima spojiti igrače da igraju kao momčad, kao jedna cjelina, a ne kao nakupina pojedinaca. Jednostavno, ostvarili su kemiju između igrača, stavili su njihov ego sa strane i postali vođe koje igrači slušaju!
Uvijek se vodim primjerom PSG-a. Doveli su hrpu zvijezda na jednu hrpu s ciljem osvajanja LP-a, a to nisu nikad ostvarili. Tek kad su se zvijezde maknule, igraju puno bolje. Zašto? Badava nama Messi, Ronaldo kada dečki ne ginu jedni za druge na terenu. Nisam baš vidio da bi se naši igrači išli bacati pred gol kao neki drugi igrači. Trener prije svega treba biti psiholog! Badava ti sve taktike svijeta ako ne uspiješ povezati igrače da djeluju u skladu.
To su samo neki od razloga zašto Cannavaro nije uspio kao trener.