KK Cibona Na Dinamovim proslavama prvaka u mamićevo vrijeme je znalo biti 500tinjak ljudi, dakle u sportu koji je za nekoliko razina popularniji i praćeniji u odnosu na košarku. Nekoliko godina kasnije, desetci tisuća navijača slave trofej zajedno s igračima i upravom ispred maksimirskog stadiona.
Ista stvar je i kod Cibone. Klub je bio sustavno pljačkan godinama i bilo bi zaista naivno očekivati veću brojku na proslavi od ove današnje. Tri stotine ljudi je sasvim realna brojka i veliki poticaj za dalje. U klub se ulaže planski, postavljeni su temelji za budućnost i uvjeren sam da je ovo tek početak jedne lijepe priče.
I da, možda Cibona danas nije velik košarkaški klub na papiru, ali je velikan kultne hrvatske i europske košarkaške scene. Isto kao što dinamo u najcrnja vremena nije izgubio status velikana, tako nije niti Cibona. Povijest se ne može promijeniti.