Misliš Hoxha koji je zabio na Rujevici pa bio izvrstan i u utakmicama poslije i koji je izmasakrirao hrvatsku obranu na Euru?

Ja bih rekao da, ako se razgovor svede na empiriku, je teško reći da je zaključak da je sve poteklo iz ničega bolji od toga da je poteklo od nekoga. Posebno što vidimo red i zakonitosti koje imaju nemoguću razinu postotka slučajnosti.

Ma ti ovo radiš namjerno, nema drugog objašnjenja

Nova iptv ti je stabilna i rade već dugo

to sam i ja primjetio, svaka lopta je njemu na glavi, imam nevjerovatan osjecaj na prekidu...tako je Niko Kovač prije uvijek dolazio u šansu

Ne..ne Bogu trebamo svi, ali stvar je da je to dijete tamo gdje svi želimo biti, nema boljeg i ljepšeg mjesta, život na zemlji je naša prilika da dođemo tamo. A smrt tog djeteta koju je Bog dozvolio, patnja koja se dogodila - daje priliku svima u toj okolini da se promijene - na bolje ili na gore, jedan takav događaj može izazvati lančanu reakciju nakon koje će svoje spasenje doživjeti još osoba...a ljudi u kartelima koji muče druge ljude - takav na sudnji dan neće odabrati Boga, ne može, njemu se gadi prisutnost Boga, smeta ga, muči ga

Hej, evo, pa idemo :)

Uglavnom, što sam htio reći oko Starog zavjeta - moje skromno vjerovanje je da je većina Starog zavjeta jedna velika metafora, uostalom sastoji se od knjiga koje postoje i u drugim kulturama (Veliki potop npr...). Zato sam se referirao na Novi zavjet jer Isus Krist je ustanovio Crkvu o kojoj danas pričamo i postavio zapovijed ljubavi koja bi nam trebala biti osnovna misao vodilja. On je Boga približio kao Oca i pastira.

Ovo pitanje sa curicama i očima je jako kompleksno i mogu ti odgovoriti da Bog ne radi zlo. Bog može pustiti da se nešto dogodi, ali s većim ciljem, njegov plan obuhvaća širu sliku od one koju mi vidimo. Nekad uslijed gubitka djeteta se roditelji okrenu Bogu, preobrate, postanu bolji ljudi, počnu pozitivno utjecati na druge živote - dobiju priliku za spasenje...a ta djeca...ona su spašena i na puno boljem mjestu...samo teško je to prihvatiti...Bog je znao da će ga Juda izdati, mogao je odabrati da ga ne izda....ali to je taj paradoks u kojem ti Božansko biće daje priliku, ali u svojoj mudrosti već zna što ćeš učiniti. Zato i kažu da na kraju čovjek dolazi pred Boga i može se pokajati, ali kad živiš krivo cijeli život - tebi svjetlo smeta i sakrivaš se u tamu. Tako i pakao - nije to mjesto gdje gori vatra, to je mjesto gdje nema Boga, uopće, potpuni nedostatak Njega.

Ja vjerujem iz životne priče koju sam prošao i iskusio

ma bez brige, dobra rasprava je čudo

a onda ok, navecer kad se dohvatim tipkovnice :)

a ne, mozemo mi pricati i o tome, ali kazem, inbox, jer ce potrajati, svjestan si da su ovo teske i opsirne teme :)

Nisam rekao da ne razumijem, samo da ta materija ne stane ovdje, možda nije ni primjereno da smaramo sve ostale, ali dapače, možemo nastaviti u inboxu, treba pričati i raspravljati o svojim uvjerenjima.

Nije istina...ni bolest nije od Boga, to je jako uskogrudno gledanje na pitanje vjere..što se tiče Boga, hajdemo se mi držati Novog Zavjeta i nauka po kojem Katolici žive. Bog je ljubav, ako neke stvari dozvoli to ne znači da je zao, to samo znači da ti i ja gledamo na stvari iz naše male, sitne perspektive i ne vidimo širu sliku. Možda je smrt neke bebe spriječila još veću patnju kasnije, možda bi ta curica jako patila ili prouzročila još veću patnju...ne znamo mi to. Hitler je radio što je radio, kao i ljudi koji su ga slijedili, za to će odgovarati. Pa Isus je pustio da ga razapnu - slobodna volja. Ne živimo za ovozemaljsko, barem ne bi trebali

Na kraju dana, kada čovjeka zadesi teška situacija..vjera mu pomogne da to izgura, itekako pomogne. Meni je sačuvala obitelj i spasila život, a doživjeli smo brutalne traume

Nemoj pretjerivati...to su duboke i opširne teme, a sve polazi od toga da je čovjeku dana sloboda i za svoja djela će kad tad odgovarati. Tako i za bolesti, ako je polazište vjere da je svrha onaj život poslije, onda su ovozemaljske patnje neusporedive prema onome lijepome što nas čeka. Kao i što mi kao vjernici duboko vjerujemo da je naš pogled na život preuzak da bismo mogli razumjeti Božji plan.

Rukavinu je kasno ulovio pubertet, ali ga je držao do trideset i neke