Čitam malo komentare na njegov odlazak u penziju, opet klasika, najviše se spominje taj prokleti Šahtar kao jedina stvar po kojoj će ga se pamtiti.
Mene to boli.
Meni jedna utakmica nikad neće biti odrednica, pa nije to bio Machado i srednjak navijačima da se toliko zamjeriš.
Osjetio sam potrebu napisati nešto od srca jer mi suze naviru čim se sjetim da ga više nećemo gledati.
U posljednjih 8 godina koliko je i tu ako sam dobro zapamtio, uz Mišića mi je bio najdraži igrač Dinama, bez obzira na Petka, Oršu ili recimo Ademija.
Uvijek sam volio te igrače iz sjene, o kojima se ne priča, jer o njima ne možeš izpiskarati ništa loše. Upravo takav igrač je bio i jest KTC.
Obrambeni bedem, igrač koji je došao iz jedne od liga petice, koji je kroz dugi niz godina odigrao toliko fenomenalnih partija da je nemoguće sjetiti se svih. Za mene najveći "stranac" koji je ikad nosio plavi dres.
Čovjek koji je više puta rekao kako je Dinamo njegov klub, a Zagreb njegov grad. Čovjek koji je definicija profesionalizma, privrženosti i liderstva.
Sjećam se kada se prvi puta opraštao, tribine su bile podosta tihe kada je napuštao teren, nadam se da će ovoga puta biti drukčije. Veliki sam emotivac, nije me sram ako zaplačem.
Nije bio samo fenomenalan stoper i primjer svakom igraču, koliko je značio svakom mladom igraču koji je tek ulazio u seniorski nogomet, mentorstvom na i izvan terena, koliko su ga svi drugi voljeli i uvijek hvalili. Pitajmo našeg Joška koliko mu je pomogao.
Dok nije igrao onih pola godine ili godinu, znam da je i dalje bio u Zagrebu kod jednog fizija, radio naporno i u tišini i samo čekao novu priliku, koju je na kraju i dobio kada Dinamu nije išlo. Lako je pamtiti greške, treba se uvijek fokusirati na ono što je prevladavalo 99% vremena, a to je bila njegova veličina kojoj smo mogli svjedočiti iz utakmice u utakmicu. Koliko je tu neopjevanih presječenih zadnjih paseva, čišćenja s crte, herojskih klizećih...
Da se nije poklopilo 4-5 rezultata bio bi jedan od junaka u pobjedi protiv Milana 2-1 koja bi donijela playoff LP, ali tada je jednostavno velika nesreća prevladala.
Nadam se da će ostati na nekoj funkciji kod nas i dalje i da ovo nije konačno zbogom.
Preko 200 nastupa, bezbroj sretnih trenutaka, požrtvovnosti kakva se danas rijetko viđa, bio s druge strane Rudeš ili Chelsea, uvijek isti stav, isto srce.
Nogometni ratnik i legenda u pravom smislu te riječi, prepoznajmo to u subotu i priredimo mu oproštaj kakav je zaslužio.

Kakva asistencija, brutalles

Nije se praktički ni žalio haha, može se i bez toga dobiti. :)

Kako sam sretan za Mišketa, najveći

Mišić bog svoje pozicije i HNL-a

Dobro je, iznenadili su čak tovari da se nisu raspali na 2-0.

Nek si decki provjere jel im smiju igrat svi iz zapisnika

Čim se xG koristi kao argument, zna se koliko je sati haha.
A nije ni to neka sreća jer se xG mora staviti u kontekst sa zabijenim golovima; Livaja, Almena, Rebić, Bamba, Durdov i Brajković - svi redom imaju zajedničku karakteristiku a to je xG underperformance.
Kod nas su u tom društvu samo Topić i Varela, tako da to nimalo ne drži vodu. Štoviše, upravo se Hoxha i Bakrar nalaze u samom vrhu, odnosno nadmašili su svoje očekivane golove.

Zabit jos jedan pa pametno...kod Vale opet propuh.

Okej, ma želim samo reć, poanta je da su ipak bili bolji od nas jedno poluvrijeme (što se ne uklapa u te priče s juga). Da je antinogomet bio zajednički nazivnik tih prvih 45 min, svakako haha

Čitam okolo komentare, pljuvanje Šafarića na max oko spuštanja gaća nama a na njih na nož...
To kaj nas je Varaždin nadigral prvo poluvrijeme i fulal par mrtvih to je irelevantno znači.

Stani mu na nogu ili neki kurac, nevjerojatno...koliko god je dobar ne smije se ovo tolerirati, koliko crvenih mora dobiti za apsolutne gluposti da nauči lekciju...

Kako usrati sve dobro sto si napravio u proslih 105 minuta...

Ma naravno, samo kažem.

Pa daj idemo stisnut, od gola igraju zrendu i skoro 2-2...