"Arijan Ademi i Bruno Petković održali su prije početka utakmice igračima motivacijski govor, vidjelo se po govoru tijela Dinamovih prvotimaca da su motivirani, da jedva čekaju da počne dvoboj, da isperu gorak okus tog poraza od Lokomotive."

Kome je to Petković držao motivacijski govor. Sebi?

Petković užasan, ne vrijedi povećane godišnje apanaže.

Ķ

Kalaica, a ne Živković. Kapa dolje.

Koliko Hajduk daje Dinamu šansi to je neviđeno. Očito je motivacija Dinamovih navijača na forumu i šire bolja od motivacije igrača. Ako se ovo ne iskoristi onda stvarno nismo nizašto.

Očito je ovdje rašireno mišljenje o Šimiću kao "našem čovjeku, antimamićevcu" koji se, uz manje ograde, neobjektivno eskulpira od odgovornosti tražeći alibi za njegovu očitu stručnu nesposobnost i neaktivnost. Daleko od toga da je cijela uprava nevina i stručna što su pokazali u prijelaznom roku. Dok se i dalje budemo bavili " našima i vašima" na djelu će biti destabilizacija Dinama koju su mnogi objeručke dugo vremana čekali i priželjkivali.

Da smo uzeli sve bivše dinamovce iz Rijeke +Labrović, Pašalić i Ivanović danas ne bi govorili o najlošijem Dinamu u zadnja dva desetljeća. Ali, sanjati je dopušteno...realnost je nažalost drugačija.

Možda jesu levati, ali nakon toliko godina imaju motiv, 34000 gledatelja, medije koji samo o njima pišu, pritišću suce na sve moguće načine, njihovi zagovornici poput onog fiškala i drugih " poznatih " likova pljuju po protivnicima bez posljedica i uzdižu ih u nebesa, stvaraju euforiju pa ako prođe prođe. Što od svega toga ima Dinamo? Odane navijače i " navijače " od kojih u u Zg mnogi pogledaju utakmicu jednom u sezoni i trenutnu upravu koja je dodatno rasturila i igračko, a ne samo upravljačko ozračje. I to je sve. Potrebna je trenutna stabilizacija u svakom pogledu.

Obrana potpuno nesigurna, skok u obrani loš, svaki puta strepim kad su ovi na našoj polovici terena. Emreli nema veze sa krilom, šta god tko rekao Špikić je bolji, ako ništa drugo brži.

Ò

U katastrofalnom igračkom sivilu moramo istaknuti Mohu i dragog Boga koji nas je spasio.

Ja stvarno ne mogu vjerovati. Nakon ovakve katastrofalne igre, nezalaganja i neznanja nekih igrača, previše velikih očekivanja nakon rasprodaje najboljih igrača ( moguće sutra i Petka ), konfuzije u upravi, lošeg starta koji se sada počeo obijati o glavu, opet neki posežu za mamićevcima. Nije mi jasno kako se može zamisliti da se neki navijač raduje porazu svog tima, jedino mogu u ovakvim trenutcima biti uzrujan i ljut, ali i nadati se boljemu sutra. Ne branim nikoga, ali netko se sa ovakvim porazom moguće bori i sarkazmom pa priziva neke duhove.

Već dugo, dugo nisam vidio kao u zadnje dvije utakmice tako rastrčan Dinamo, presing igrača osobito kod gubitka lopte i sekundarnog osvajanja iste i što je najbitnije igranje tako blizu suparničkih igrača da ovi jednostavno nisu mogli disati. Šteta za gol, jedino me nervira što nema udaraca izvan odnosno sa ruba šesnaesterca. Pohvale svima, osobito treneru.

Ne znam zašto toliko kritika i sumnji na račun Perića. Dečku se jučer lopta odbila u ruku pri obrambenoj akciji i tu svakako nije kriv. Ako se netko sav koncentrira na utakmicu, glavom izbaci toliko lopti pri suparničkim prekidima, snađe se i zabije gol i pritom pukne pod emocijama, bez neke ( po meni nepravedno kritizirane) nesigurnosti u obrani, a gdje još mora pokrivati i Ljubičića kad ovaj ode naprijed, onda takav igrač zaslužuje pohvale, a ne neopravdane kritike. Nažalost, njegovo prokletstvo su ozljede, a ukoliko ih ne bude svakako mora biti jedan od dva standardna stopera.