Filozofija, vjera, moral i etika Prije dvjestotinjak godina bilo je još uvijek normalno imati robove i ne smatrati ih ni ljudima nego stvarima, da ne pričamo o empatiji; prije 150 godina nam je bilo normalno da djeca od 6-7 godina rade u najgorim mogućim uvjetima diljem Europe; prije 100 godina su "socijalni slučajevi" bili osuđeni na milostinju i nekoliko dobrih ljudi, sada imamo cijele javne sustave brige o njima — Bosskovitz
pričaš u krajnostima, robove nisu imali svi ni prije dvjesto godina, a jedan siromah je imao jednaku vrijednost kao i taj rob valjda. Empatijski se uopće ne slažem sa tobom jer mislim da živimo na dnu civilizacijskog dosega nebrige za svoju okolinu.
Ne pratiš što sam rekao, ovo što si nabrojao spada u razvojno/tehnološki napredak. Ja bi to rekao ovako, živimo u vremenu obilja, kada možemo zbrinuti cijelu planetu, kada možemo iskorijeniti glad i neimaštinu i dati topli dom svakom čovjeku, dostojanstvo svakom čovjeku, a opet, valjda pola planete živi u takvim ekstremno nehumanim uvijetima da je to žalosno..
Da li to izgleda prema van bolje nego prije 200 godina? Naravno, lijepše je sve ušminkano, ali zašto onda i dalje imamo djecu koja rade u najgorim mogućim uvjetima, zašto dalje umiru djeca od gladi kao muhe, zašto se smrzne jedna mama s djetetom jer je zaboravljena od svoje okoline?
Baš su svi jako zbrinuti od "sustava"