1.HNL 2023./2024. Hajduk je već 20 godina kroz medije predstavljen kao lijepa priča, kao romantični slavni klub iz prošlosti koji jako dugo čeka na naslov, kao klub sa najboljim navijačima na svijetu, kao klub koji na svakoj utakmici uvijek ima 30 000 gledatelja, kao klub koji je simbol otpora ''lopovima i svemu što ne valja u društvu''.
Dinamo je medijski predstavljen kao privilegirani lopovski klub i zlikovac koji nanosi štetu ostalim poštenim hrvatskim klubovima koji samo žele pravdu i poštenje. Mi smo onaj zli Gargamel iz Štrumfova.
Naravno da u takvoj situaciji raste broj navijača Hajduka jer je biti navijač Hajduka postalo društveno super prihvatljivo. Ljudi ćete potapšati po ramenu ako si budaletina koja dođe na vjenčanje u hajdukovoj majici ali ako to isto učiniš u dinamovoj mislit će da si psihijatrijski slučaj. Hajduk je (u očima neupućene javnosti) isto ono što je Dinamo bio u Jugoslaviji, potlačeni klub koji se bori protiv zla. Kao što je Dinamo tada obarao rekorde po broju članova tako ih sada obara Hajduk. Ljudi se u svakodnevnom životu ne bore protiv društvenih nepravdi pa vole ''ispravljati nepravde'' kroz nogometnu igru misleći da je dovoljan čin borbe protiv zla i nepravde obući dres ''potlačenog'' kluba.
Pustimo sa strane činjenicu da je Dinamo za razliku od današnjeg Hajduka tada uistinu bio potlačen jer je Dinamo tih godina mogao osvojiti Kup Uefa i još jednom igrati finale ali nije nikako mogao osvojiti Jugo ligu no u očima javnosti Hajduk je danas isto ono što je Dinamo bio u Jugoslaviji. Reći ću nešto što možda ne misle mnogi ali po meni bi za brojnost navijača Dinama bilo odlično kada Dinamo ne bi recimo 5 godina osvojio HNL titulu a za brojnost hajdukovih navijača bi bilo jako loše kada bi Hajduk osvojio 5 titula zaredom. Dinamo bi tada automatski izgubio auru privilegiranog lopovskog kluba, postao bi privlačniji i ljudi bi se zaželjeli titula a u slučaju Hajduka bi se ispuhao balon, izliječili bi komplekse koje su stekli čekajući 20 godina na titulu, fanatizam bi se itekako smanjio. Mi to jako dobro znamo iz svog slučaja europskog proljeća. Kada smo ga čekali 40 godina bili smo ludi i iz tog doba pamtimo sve tragedije i austrijske zločince ali nakon što smo pod Bjelicom jednom izliječili dušu sada europsko proljeće doživljavamo kao nešto normalno, ni ne trepnemo kada ga ostvarimo. To bi se dogodilo i sa Hajdukom u HNL-u, balon bi se ispuhao.