Hrvatska nogometna reprezentacija Upravo to što je Dalić trpio lošije igre nekih nositelja igre i ostavio ih u prvih 11 govori da je on psihološki majstor. Mnogi bi stavili Oršića umjesto Perišića u prvih 11 nakon hattricka Tottenhamu, mnogi bi stavili Nikolu Kalinića na SP 2018 jer je bio u životnoj formi dok se Mandži zamjerao nedostatak golova, mnogi bi tada stavili i Santinija umjesto Mandže, mnogi bi u to vrijeme stavili Badelja umjesto Brozovića, mnogi bi stavili Ivušića ili Grbića umjesto Livakovića, mnogi bi stavili Musu/Budimira/Belju umjesto Petkovića i Livaje na prošlom SP ali se Dalić u svakom od tih slučajeva držao glavnih faca i vjerovao je u njih cijelo vrijeme. Senatori mu to nisu zaboravili i davali su sve od sebe tokom svake utakmice.
Lako je svakom lajbeku vidjeti da je u određenom trenutku recimo Oršić u boljoj formi od Perišića ali treba znati da posjedanje jednog Perišića na drvenu klupu možda kratkoročno donosi benefit ali dugoročno može biti katastrofa za kemiju unutar ekipe. Reprezentacija nije klub i Daliću nije posao svaki dan trenirati momke i praviti automatizme u igri. On igrače vidi svakih 6 mjeseci na tjedan dana i tu je ključno održati psihološku stabilnost i atmosferu unutar svlačionice. On je više psiholog nego klasični trener koji ima zviždaljku u ustima i koji u tuti svakodnevno perfekcionistički analizira taktičke izvedbe igrača. Biti trener reprezentacije i biti trener kluba je jednaka razlika kao između igranja futsala i igranja velikog nogometa.
Ja Daliću zamjeram to što otvoreno priča kako je Livakovića nagovarao da ode iz Dinama. Zamjeram mu i nešto što je prošlo ispod radara hrvatskoj javnosti a to je vrijeđanje Westerloa, belgijskog prvoligaša koji je pošteno platio Frigana 5,5 milijuna eura (trostruko više od dosadašnjeg rekorda kluba) i napravio od njega klupski projekt. Zamjeram mu i to što u situaciji 50-50 ne zove HNL igrača Mišića nego zove Jakića iako bi jedan izbornik uvijek u takvim situacijama trebao štititi i promovirati domaću ligu. Dalić ne treba na taj način omalovažavati HNL, Dinamo pa ni Westerlo.
Ali govoriti da su njegovi rezultati posljedica sreće, dobrog ždrijeba i sličnih stvari je smiješno. Mi smo na SP 2018 nadigrali SVAKOG protivnika protiv kojeg smo igrali, uključujući i Francusku što je lako provjerljivo. Na SP 2022 smo izbacili Brazila što je jedno od većih iznenađenja na prvenstvima u 21. stoljeću. Trebate se sjetiti koliko je moćno Brazil izgledao i kako je po kladionicama bio uvjerljivo prvi favorit prvenstva, nešto kao trenutno City u ligi prvaka. Brate može SP biti slučajnost ali dvaput zaredom se slučajno na SP-u ne uzima medalja. To je poput slučaja Čilić. On je uzeo US Open pa su govorili da je slučajno a onda je čovjek igrao još 2 finala Grand Slama, uzeo Davis Cup, bio svjetski broj 3...sve slučajno.