Suđenje i suci Sa svih strana europskih nogometnih adresa stižu gotovo iste priče. Eskalacija je pritužbi na suce i gotovo ne može proći jedno kolo, svejedno o kojem nogometu pričamo, od visoko rangiranih liga do onih slabijih, a da suci nisu u centru pažnje ogorčenja klubova, trenera i igrača.
Otkako je nogomet ušao u više brzina, to jest otkako se fizička moć nametnula kao glavna odrednica modernog vremena jedne ipak igre i nadigravanja, sucima je postalo nemjerljivo teže donositi tzv. odluke u sekundi. Istina je da su već 7-8 godina dobili asistenciju VAR-a, ali kako teče era “tehnoloških alata” u nogometu, kao da je ona izobličena i brže nego što su to skeptici najavljivali. Jer, govorili su takvi, nema toga što ljudi nogometa neće diskreditirati ako im to odgovara kao alibi ili generator interesa, taman da se radilo i o digitalnoj tehnologiji...
Suci griješe iz raznih razloga. Igrači su sve brži, igra je sve brža, a suci su ostali “amateri” u kontekstu fizičkih moći da prate te ritmove. Donositi odluke u trenutku stoga je postalo sve plodnije tlo za pogreške. Na stranu veća ili manja kvaliteta nekog suca, veća ili manja umješnost asistenata, treba reći da sucima nimalo ne olakšavaju posao akteri, počevši od trenera, preko igrača do samih čelnika klubova. Nakon što su gledatelji bili prva linija prozivanja, uz asistenciju medija, sada su svi akteri igre postali i veća gunđala od navijača i medija. U nedjelju je u Italiji bilo niz napada na suce, čak je i jedan inače umjereni trener kao Pioli žestoko na centru spočitavao sucu da je oštetio njegovu Fiorentinu.
U Španjolskoj je Real uveo “modu” da pred svaku utakmicu video prezentacijama ukaže kako ih suci oštećuju te tako vrše pritisak na onoga koji im treba suditi idući meč. FIFA i UEFA su promovirali da igrači više ne smiju masovno okruživati suce i pritiskati ih, osim kapetana, ali sve se to razvodnilo i “gužve” su čak i veće i intenzivnije nego prije...
Suci po logici griješe jer u hipu donose važne odluke, ali sada su klubovi, igrači i treneri čak i na takvim razinama kakva je španjolska, talijanska ili njemačka liga, pretjerali. Time samo sebi otežavaju igranje. Kao u SHNL-u, gdje suci griješe, često i zbog silnog pritiska kojem su podvrgnuti, i tretirani su kao alibi za propuste aktera. Takav besmislen pritisak u konačnici se vraća nesigurnim sudačkim prezentacijama, a čije posljedice ne može izbjeći nitko. Pogotovo ne kvaliteta igre. Ono što sada vidimo, nije to stvar samo na “Balkanu”...